U Višem sudu u Beogradu nastavljeno je suđenje protiv osumnjičenog dječaka i njegove porodice i OŠ “Vladislav Ribnikar”, a svjedočila je porodica ubijene Angeline Aćimović (12) koja je preminula nakon 12 dana borbe za život.

Anđelko Aćimović, otac Angeline koja je išla u razred sa osumnjičenom dječakom, rekao je danas da je ona bila pametna djevojčica, zrela za svoje godine i da je uvijek imala neke ciljeve.

“Ona je u svojim ciljevima, kojii se nalaze u dnevniku, napisla ‘Planovi za 2023.- radiću domaći prije vikenda, dobiću dobre ocjene odmah na početku, pročitati 4 knjige od kojih je jedna na francuskom, napraviću rođendan za 15 najbližih prijatelja uz muziku i kupiću 70 eura za tri mjeseca.” To je pisalo u njenim ciljevima. Ona je neko ko je, kada smo se preselili 2017. iz Podgorice, našla stan, izabrala školu u koju će da ide, znala je šta hoće u životu”, rekao je Aćimović.

Nakon ovih izgovorenih riječi prisutni u sudnici su počeli da plaču.

“Kada je bila mala, ja sam njoj i sestri izmišljao priče jer sam im do tada sve ispričao. Tada sam smislio lik Meda brunda i ona je vjerovala u njega. Jednom prilikom, kada je porasla, pitala me je da li vjerujem u Meda brunda. Rekao da vjerujem, nisam želio da je iznevjerim, a ona mi je na jednom crtežu porodice napisala ‘Medo bendo’ ispod mene”.

Kako je dalje naveo, ona im je vjerovala i živjeli su u ljubavi. Kazao da je “bila za nas mala “mirovna misija” koja nas je uvijek mirila”. Kako je naveo, ona je znala da svima kaže kada su ljuti “idi zagli ga, poljubi”, rekao je, piše “Kurir”.

“Vikend prije toga smo proveli pored Dunava, trčali smo, pričali i šetali, vozili bicikl. Kada smo se vratili, 2. maja tražila je da je vozimo u TC “Galerija” da se nađe sa prijateljica. Znate, meni je i sada teško da idem tamo. Uđem i gledam da li ću je vidjeti… Plačem često, da me niko ne vidi. Idem na posao plačem, vraćam se sa posla plačem”, rekao je on i dodao:

“3. maja spremila se za školu, radovala se tom slikanju. Tog jutra izašao sam prije nje iz kuće, nešto sam zaboravio i rekao da mi ponese da ćemo se naći. Sada kada prođem pored tog mesta, ja stanem i plačem”.

Kako je dalje naveo, u 8.45 sati pozvala ga je supruga i rekla mu je čula da je u školi bila pucnjava.

“Osjetio sam u duši neki nemir. Napravio sam bezbroj saobraćajnih prekršaja dok nisam došao do škole. Kada sam došao čuo sam da se radi uviđaj i da ne mogu dalje. Tada sam se izgubio i počelo da vičem od bijesa, neizvjesnosti. Razne informacije su dolazile tada do nas, prvo da nije ranjena, a potom da se nalazi u Tiršovoj”, rekao je on i dodao:

“Ćerko izvini što ovo nisam rekao, ona je sada tu pored nas. Bila je u kostimu koji je voljela”.

Nakon ovih riječi mnogi su počeli da plaču, a on je uznemireno nastavio dalje:

“Ispred škole su ostali samo roditelji čija su djeca stradala. To sam shvatio. Tada smo saznali da je Tiršovoj, otišli smo tamo i primili su nas, ponudili su nam lijekove. Nisam htio da uzmem. Ako su oni mogli da pretrpe taj bol i strah tih 10 sekundi, onda mogu i ja u potpunosti da osjetim taj bol. Tada nam je rečeno i hvala doktorki na tome, iskreno nam je rekla da su šanse male, skoro nikakve da preživi. Vidjeli smo je…”

Kako je dalje objasnio, taj trenutak kada je vidio je bio strah.

“Vidio sam je otečenu, sa zavojem, zbog operacije su joj ošišali dugu kosu, jer je njoj metak ušao kod uva a zaglavio se kod obraza. Nisu smjeli da ga diraju, sve smo pokušali, ali smo znali da su šanse male. Zahvalio bih se ljudima koji su je dobro čuvali i brinuli o njoj tada, i što su nas, koliko im je to mogućnost dozvoljavala, puštali da je vidimo”, rekao je on i dodao:

“Period od 12 dana je bio strašan, od stresa mi nismo jeli i pili, samo su nam davali injekcije preko kojih se unosi hrana. Nismo uzimali lijekove, svaki odlazak u bolnicu bio je da li će je aparata isključiti. Išli smo u bolnicu 4 puta dnevno. Jednom kada sam došao vidjeli smo suzu u njenom oku… Mi smo to tumačili kao’ne bini tata, sve je u redu’”.

Rekao je sa su taj period živjeli kao nevidljiva bića.

“Tog 15. maja spremali smo se da idemo u bolnicu, ali nas je pozvala načelnica i rekla da su aparati stali. Iako se pripremate na to da su šanse da preživi male, niste spremni na to da vam kažu da je nema više”, rekao je Aćimović.

Foto: Anđelko Aćimović (Printscreen/”Večernje novosti”)