Te ratne 1993. u Sarajevu Ivanka je pošla na izvor po vodu kad ga je vidjela u ruševinama… Do izvora se prilično pješačilo, cijela dva kanistera vode prosula je putem, a nešto ju je, kako je pričala dok je bila živa, jednostavno vuklo na to mjesto…

“Sjećam sej bio je 16. oktobar 1993. godine”, ispričala je pokojna Ivanka Šućur, koju su za života zvali bosanska majka hrabrost, žena koja je u bijedi i gladi rata, samo dva mjeseca po pogibiji muža Nedeljka na ratištu, sama, pored svoje troje dece, pronašla, zadržala i usvojila 18-mjesečnu bebu.

Našla ju je u ruševinama.

Elvis Salkanović (Printscreen/Hayat Media)

“Sjećam se da sam ga našla u toj napuštenoj prostoriji, možda na pet-šest metara od njega pala je granata, plakao je, a kad sam ga donijela kući vidjela sam cedulju zavojem svezanu oko njega: ‘Majka umrla, otac poginuo, moli se ko nađe ovo dijete neka ga odmah preda policiji'”, ispričala je svojevremeno Ivanka pred kamerom TV Hajat medije.

“Ja sam odlijela cedulju u krim-službu i dan-danas tamo ta cedulja stoji, na Ilidži. Sjutradan došla i socijalna, donijela mu paketić, napravila ugovor da dijete ostane tu, i dan-danas je tu kod mene i ne razlikujem ga od svoje djece”, govorila je u kameru Ivanka, koja je, kada ga je našla, bila majka dvije ćerke i sina, od kojih je dočekala i unučiće. Tog dana, i ne znajući šta joj je sudbina namijenila, postala je i majka Elvisa Salkanovića.

“Išla sam na vodu, prosula dva kanistera jer me je nešto vuklo tamo, a granata je pala na samo 5-6 metara od njega…”

Uzela ga je, odnijela kući, a onda je njen sin Goran nekako saznao da je našla bebu…

“Odmah je došao moj sin, pa odletio na biciklu dolje u komšiluk da mu daju litar mlijeka, došle komšije, donijeli neke haljinice da ga preobučemo… Prvo smo ga ćerka i ja nosile od zgrade do zgrade, da nije nečiji, ali nije bio, a onda smo ga odnijele u policiju… Posle je došao policajac, donio nekakve štramplice iz doma za djecu”, sjećala se Ivanka.

KAKO JE IVANKA SAZNALA KAKO SE ZOVE I KO JE DJEČAK

Na drugom listu papira pisalo kako se zove i kad je rođen – 9. januara 1992. u Čapljini.

Njeno troje djece odmah ga je zavolelo ko svog, a sin Goran joj je rekao: “Majko, ne daj ga”.

“Imao je 18 mjeseci, nikad nisam bacila te njegove pantalonice, ni cipelice, ni prvu igračku, ni sveščicu, gumicu, olovku, sve ja to čuvam…”

“Ćerku moju kad je vidio na prozoru odmah je pozvao ‘mama’, valjda mu sličila na majku”, sjećala se Ivanka.

KAKO JE GOVORIO MALI-VELIKI ELVIS

Elvis, četvrto dete pokojne Ivanke, danas je čovjek od tridesetak godina, a kada je ovaj razgovor sniman Elvis je već bio momčić, srećan, voljen i s ljubavlju odgajen u porodici za koju nije mogao ni da sanja da će se u njoj naći.

Šta se i kako dogodilo, ispričali su mu, veli, kad je porastao – da su ga našli u ratu, da je ostao bez roditelja, a potom je, gotovo kroz suze, ispričao da je mama Ivanka za njega išla da daje krv ne bi li zauzvrat dobila malo mlijeka i hrane za bebe.

“Ja sam njemu rekla kad je imao osam godina, morala sam mu reći, svašta je svijet o njemu govorio jer je usvojen… Kad su pošli na more, samo me pitao: ‘Zašto me je ostavila?’, pa sam mu rekla da nije imala čime da ga hrani”, prisećala se Ivanka za života, koja Elvisa nikad nije razlikovala od svoje djece.

Rekonstrukcija (Printscreen/Hayat Media)

Mnogi su je i tada i kasnije pitali bi li učinila isto. Govorila je da bi uvijek spasla i uzela samo da je zdrava. Tad je bila i mlađa pa je sve to mogla da radi, jer joj ništa za svoje nikad nije bilo teško.

Ivankin pokojni muž Nedeljko poginuo je od granate nekoliko mjeseci prije nego što je našla Elvisa.

Ivanka je pričala da je Elvis bio nestašan kao dijete i da ga mnogi nisu voljeli jer je bio usvojen.

“Ali on je moje dijete i nikome ga ne dam. Slavili smo mu rođendane, išla sam s njim na folklor, završavala s njim i osnovnu i srednju školu. Sve sam uradila da ga usrećim. Pored moje troje rođene dece Elvis ima posebno mesto u mom srcu”, izjavljivala je Ivanka, majka Gorana, Zvjezdane i Sretenke i najmlađeg Elvisa.

“Šta je on preživio dobro je i normalan, a i ja s njim”, govorila je Ivanka Šućur u jednoj od ispovijesti pred TV kamerama.

PRE SMRTI SAM SVOJOJ MAJCI OBEĆALA…

“Prije smrti sam svojoj majci obećala da Elvisa nikad nećemo ostaviti”, kroz suze je govorila i Sretenka, Ivankina ćerka posle njene smrti.

Elvis je godinama kasnije saznao da od oca ima i braću s kojima je stupio u kontakt i s jednim od njih je u dobrim odnosima. Naknadno je saznao i da ima još jednog polubrata u Njemačkoj. Ali, Ivankinu porodicu nikad nije napuštao jer je su to njegovi.

“JA HRVATICA, MUŽ SRBIN, A MALI ELVIS MUSLIMAN”

“Ja sam Hrvatica, pokojni suprug bio mi je Srbin, a Elvis je musliman. Mi na to nikad nismo gledali kao na podjelu, nego kao bogatstvo. Ne volim podjele. Za mene je bitno kakav je neko čovjek”, isticala je za života.

Sahranjena je na sarajevskom groblju Vlakovo na koje su je 2016, pored njeno četvoro djece, ispratili brojni sugrađani i poštovaoci, objavio je 2016. zagrebački 24sata.

OBRT: NA CEDULJI PISALO MAJKA POGINULA, A ONDA SE POJAVILA?

Na cedulji je pisalo da je Elvisova majka poginula, ali onda je došlo do obrta – godinu kasnije se pojavila. Tog 8. maja 1994. prvo je došla u policiju i kod iste socijalne radnice Gordane Kadić, ali nije imala nijedan dokument.

“Tad je došla socijalna radnica Gordana kod mene i rekla mi: “Ivanka, ne daj dijete ni živo, ni mrtvo bez mene”, sjećala se Ivanka.

Elvis je tada govorio da biološku majku ne želi da vidi. Na pitanje zašto, kazao je: “Kad su najgora vremena bila, ona je mene ostavila”.

Za Ivankinog sina govorio je da nema boljeg brata na svijetu koji nema šta za njega ne bi učinio.

Izvor: “Kurir”

Foto: Ivanka Šućur (Printscreen/Hayat Media)