Kadijina beba još nema ni ime, a njen prvi dom je šator pored puta.

Beba je rođena tek nekoliko minuta prije nego što je Maroko pogodio smrtonosni zemljotres u petak, 8. septembra kasno uveče.

Iako majka i ćerka, koje su bile u bolnici u Marakešu nisu povrijeđene, one su evakuisane.

Posle brzog pregleda, rečeno im je da napuste bolnicu samo tri sata posle porođaja.

„Rekli su nam da moramo da idemo zbog mogućih novih potresa”, ispričala je Kadija.

Kadija i njen suprug pokušali su sa novorođenom bebom da uhvate taksi u subotu kako bi stigli do Tadarta, koji se nalazi na Atlas planinama, udaljenim oko 65 kilometara od Marakeša.

Shvatili su, međutim, da su putevi blokirani usled odrona, pa su stigli tek do sela Asni.

Od tada porodica živi u šatoru pored puta.

„Nisam dobila nikakvu pomoć od vlasti”, kaže Kadija dok u naručju štiti bebu od sunca ispod tanke cerade. Tražili smo od ljudi koji žive u ovom selu ćebad kako bismo imali čime da se pokrijemo. Jedino Boga imamo”, kaže ona.

U međuvremenu, porodica je uspjela da napravi jednostavan šator.

Kadija nam je rekla da ima samo jednu presvlaku za bebu.

Prijatelji iz Kadijinog rodnog grada rekli su im da im je kuća prilično oštećena, a porodica ne zna kada će ponovo imati dom.

RASTE BIJES

Nedaleko od Kadijinog šatora, okupljeni ljudi sve više su bijesni jer pomoć skoro da ne stiže do gradova i sela u ruralnom planinskom području južno od Marakeša.

Asni se nalazi na samo 50 kilometara od Marakeša, a stanovnici kažu da im je potrebno da pomoć stigne što prije.

Grupa bijesnih ljudi opkolila je lokalnog novinara ustremivši bijes ka njemu.

„Nemamo hrane, nemamo hljeb, nemamo povrće. Nemamo ništa”, rekao je jedan od muškaraca iz grupe koji nije želio da kaže ime. Niko nas nije obišao, nemamo ništa. Imamo samo Boga i kralja.”

Od kada se desio zemljotres on živi sa svoje četvoro djece pored glavnog puta.

Njegova kuća nije srušena, ali su zidovi napukli zbog čega se plaši da boravi unutra.

Uspjeli su da uđu u kuću i uzmu nekoliko ćebadi na kojima sada spavaju.

Dok kamion prolazi pored mase, nekoliko ljudi pokušava da ga zaustavi mašući, nadajući se da nosi pomoć.

Međutim, kamion samo nastavlja dalje, ispraćen povicima iz mase.

Iako neki ljudi kažu da su šatore dobili od vlasti, nema ih dovoljno za sve kojima su potrebni.

Mbarka živi u šatoru u blizini.

Ona nas sporednim ulicama sprovodi do svoga doma u kojem više ne može da boravi.

„Nemam para da ponovo napravim kuću. U ovom trenutku pomaže nam jedino lokalno stanovništvo”, kaže.

Ona je živjela u kući sa dvije ćerke, zetom i troje unučadi.

Kada je kuća počela da se trese, porodica je izjurila napolje.

U tom momentu zamalo se na njih obrušila druga kuća koja je klizila sa brda.

„Mislimo da će vlada pomoći, ali ovdje ima 120 sela”, kaže njen zet Abdelhadi.

U situaciji kada je tolikom broju ljudi potrebna pomoć, mnogi će morati da čekaju duže da bi je dobili.

“SVI U SELU SU ILI MRTVI ILI U BOLNICI”

Prema poslednjim podacima, najviše ljudi je izgubilo život u ruralnim oblastima blizu epicentra zemljotresa, južno od Marakeša.

Cijela sela su sravnjena sa zemljom, a putevi su blokirani usljed ruševina i klizišta uzrokovanih potresom.

Smatra se da je mnogo ljudi i dalje zatrpano ispod urušenih kuća.

Planinsko selo Tafegagte, 60 kilometara jugozapadno od Marakeša, potpuno je uništeno.

Do sada je potvrijđeno da je poginulo 90 od 200 njegovih stanovnika.

„Ljudi u ovom selu su ili u bolnici ili su mrtvi”, rekao je jedan mještanin za BBC.

Abdu Rahman je izgubio ženu i tri sina.

„Naša kuća je bila tamo gore”, kaže on pokazujući na dio gdje je nekada stajala.

Sada je ruševina.

„Možete da vidite i ćebad i namještaj. Sve ostalo je nestalo.”

Abdu Rahman je probao da dođe do djece i supruge, ali na njegove povike i dozivanja niko nije odgovarao.

„Juče smo ih sahranili”, kaže on.

„Kada smo ih našli, svi su bili zbijeni. Trojica dječaka su spavala, zemljotres ih je zatrpao.”

Izvor: BBC na srpskom

Foto: Printscreen/NBC News