Lenka Franulić rođena je u čileanskom gradu Antofagasti 22. 7. 1908. godine u porodici Mate Franulića i Zorke, djevojački Zlatar, oboje sa ostrva Brač. Istakla se još kao gimnazijalka kada je osnovala reviju “Između pijetlova i kokoši”. Na studije je otišla u Santiago de Čile i postala profesorica engleskog jezika. Tridesetih godina prošlog vijeka počela se baviti novinarstvom što je u to vrijeme bio isključivo muški posao. Zajedno s Carlosom Davilom pokrenula je časopis “Hoy” (Danas).

Napisala je knjige “Cien autores contemporáneos” i “Antologia del cuento norteamericano”. Uređivala je rubriku Knjiga i umjetnost, a radila je i kao reporter i  prevodilac. U inostranstvu je intervjuisala slavne ličnosti, a neki od njih su bili Jean Cocteau, Jean Paul Sartre, Josip Broz Tito, Juan Peron i Fidel Castro. U Čileu se često pretiskuje njen razgovor s pjesnikinjom i nobelovkom Gabrielom Mistral.

Lenka Franulić je bila gošća State Departmenta SAD-a 1945. godine, zajedno s još trojicom latinoameričkih novinara. Dobitnica je mnogobrojnih priznanja kao što su nagrada Helena Rubinstein i nagrada Udruženja novinarki SAD-a. Bila je prva žena dobitnica čileanske Nacionalne nagrade za novinarstvo.

Uređivala je časopise “Eva” i “Ercilla” i bila je među prvim predavačicama Novinarske škole u Santiagu. Njoj u čast utemeljena je nagrada za novinarstvo koja nosi njeno ime, a dodjeljuje se samo jednom u karijeri.

U rodnoj Antofagasti joj je podignut spomenik, a u Santiagu novinarska škola nosi njeno ime.

Lenka Franulić je preminula 25. 5. 1961. u 53. godini života, od karcinoma pluća. Njena smrt odjeknula je bolno među kolegama, u hrvatskoj zajednici i cijelom Čileu.

Senator Hermes Ahumada tom prilikom je rekao: “Bila je prva velika čileanska novinarka. Za naše vrijeme to je uzvišena smjelost”.

Za novinara Alejandra Chelena ona je bila prva koja je dala vrijednost ženskom polu u vršenju publicističkog posla.

U oproštajnom govoru političar Baltazar Castro je rekao: “Vrijedjela si mnogo više nego tona ambasadora ili nekoliko vagona ministara…”

U časopisu “Eva” od Lenke se oprostila njena koleginica ovim riječima: “Uživaćemo u njenom naslijeđu: mi žene danas hodamo poznatim putem, mekanim i toplim, jer nam ga je ona utrla.”

Međutim, najemocionalnije se od Lenke Franulić oprostio njen prijatelj Pablo Neruda, koji je napisao i epitaf na njenom grobu, a on glasi: “Bila si oličenje žene i lekcija milionima muškaraca.”

Lenka Franulić je sahranjena u Santiagu de Chile, a nadgrobni spomenik joj je izradila Lily Garafulić (Antofagasta, 1914 – Santiago de Čile, 2012)., takođe nositeljka Nacionalne nagrade, ali za likovnu umjetnost.

Lenka Franulić, Cien autores contemporáneos (Sto savremenih autora)

“Drugi svjetski rat i poremećaji koje je prouzrokovao u svim sferama razmišljanja i ljudskih aktivnosti prisilio nas je da totalno prepravimo svoje vrijednosti. Mnoga imena su nestala u toj lavini. Na Panteonu društva pobrkalo se one koji su pretrpjeli fizičku smrt s onima koji su pretrpjeli nestanak zaboravom ili jednostavno jer su se razlikovali od svojih savremenika. Na tim ostacima stvorila se među njima neka nova svjetlost. Neki, koji su izgledali savremeno, najednom su ostarjeli i počeli nalikovati muzejskim primjercima. Drugi, koji su ležali zaboravljeni, najednom su se umiješali u naše živote.”

Foto: YouTube/Printscreen