Proračunska drama Sjedinjenih Država ulazi u novu fazu. Iako su predstavnici Demokrata sredinom prošle sedmice najavljivali kako će postići dogovor s Republikancima o dizanju limita zaduživanja, tokom vikenda postalo je jasno da se pregovori ne miču s mrtve tačke, pri čemu se sve više otvara ustavno-pravna pozicija američkog predsjednika Joe Bidena koji de facto odbija priznati da su Republikanci na posljednjim izborima za Kongres dobili većinu i imaju i pravo i moć izglasavanja fiskalnih planova.

Je li u svojoj suštini nedemokratski obrazac ponašanja ako trenutni predsjednik Sjedinjenih Država ne želi priznati odnose snaga u najvišem predstavničkom tijelu države nego traži da novi zakonodavac poštuje fiskalne planove bivšeg saziva Kongresa, kao da odluke bivšeg saziva Kongresa imaju demokratsku legitimaciju za sva vremena? Pri tome Biden optužuje Republikance za ekstremizam i tvrdokornost. Kao “ovan na brvnu” ponaša se i stvarni lider Republikanaca, bivši predsjednik Donald Trump, koji stranačke kolege poziva da u razgovorima s Demokratama nipošto ne popuste.

“Morate dobiti sve što tražite, nemojte se saviti”, poručuje Trump jer je svjestan da je Biden taj koji se dovodi u bizarnu poziciju tako što dovodi naciju na ivicu defaulta, a sve zbog toga što su mu republikanski zahtjevi za uštede ideološki neprihvatljivi. Jedini pomak koji je Bijela kuća napravila u radikalnoj retorici odbijanja bilo kakvog kompromisa jeste napuštanje ekstravagantnih ideja o kovanju novčića od milijardu dolara za plaćanje obaveza ili neprimjerenog korišćenja 14. amandmana za premošćivanja ustavne odredbe o limitu zaduživanja. Dojam je da su oko tih pravnih akrobacija u administraciji Bijele kuće sve oprezniji jer se čini da haos možda ne bi bio puno manji ako se ne postigne međustranački dogovor o limitu zaduživanja.

NE ODMIČU NI MILIMETRA

Nejasno je zbog čega Bijela kuća ne prihvata promjenu odnosa snaga u Kongresu nakon demokratskih izbora. Čak se pomalo čini čudnim potrebno naglašavati da su o Sjedinjenim Državama održani demokratski (!) izbori za Kongres na kojima su pobijedili Republikanci, koji sada pokušavaju realizovati ono što proizlazi iz njihove pobjede, ali im Bidenova administracija oduzima to pravo. Pritom je lično Biden u potpunosti zaboravio na svoje stare zastupničke govore o problematici limita zaduživanja, koji su potpuno oprečni onome što danas govori kao predsjednik.

“Vrijeme je da Republikanci prihvate kako nema dogovora dvije stranke ako se on bazira na isključivo uslovima jedne stranke. I oni se moraju pomaći…”, poručio je Joe Biden još dok se ukrcavao na Air Force One kako bi odletio na sastanak G7 lidera u Hiroshimi.

Ali, zasad uopštre nije vidljivo na kakve su to ustupke spremne Demokrate, jer Biden i njegova administracija ponavljaju kako se od fiskalnih planova ne odmiču ni milimetra i  jedino su spremni na razgovore o redukovanju deficita kroz dizanje poreza, ali ne onih koje bi prihvatili Republikanci.

“Ne mislim da je ekstremno ako kažemo da bi trebali trošiti manje nego što smo ove godine”, odgovara im lider većine u Kongresu, McCarthy.

POSLJEDICE DEFAULTA

Zasad je potpuno nejasno kakve bi mogle biti posljedice defaulta ili toga šta će Sjedinjene Države možda izbjeći default tako što će Treasury izbjeći plaćanje niza drugih obaveza koje sa sobom neće povući tehnički default. Pojedini eksperti tako su primijetili da bi umjesto X-dana (1. jula) trebali govori o S-danu i D-danu. S-dan je datum kad Sjedinjene države više neće isplaćivati obaveze po Social Security osnovi, što znači da će milioni ostati bez pomoći. D-dan je pak pravi default dan ovnosno trenutak kad Sjedinjene Države više neće plaćati dospjele obaveze prema investitorima, što će, ako dva stara “ovna na brvnu” nastave da radde svoj “business as usual”, izazvati globalni finansijski haos nesagledivih posljedica.

Konzervativna kreditna agencija Moody‘s procijenila je da bi default za Sjedinjene Države značio 7 miliona izgubljenih radnih mjesta i skok nezaposlenosti od 8 odsto. To što bi prema Moody‘s-ovoj procjeni dioničko tržište trenutno izgubilo petinu vrijednosti, čak se ne čini tolika drama koliko broj o 7 miliona radnih mjesta.

S obzirom na to da između Republikanaca i Demokrata praktično nema suvisle rasprave, fiskalni ekspertima ne preostaje drugo nego procjenjivati kad bi se mogao dogoditi X-dan. Presude su vrlo raznolike te sežu od teza kako administracija može duže vremena vrdati i mrdati od neplaćanja do neplaćanja uz uspješno izbjegavanje tehničkog defaulta, do toga da se default može dogoditi vrlo brzo i neočekivano.

Bez obzira na to da li Sjedinjene Države mogu manipulisati (ne)plaćanje obaveza očekujući talase izdašnijih poreznih prihoda u određenim razdobljima godine te tako izbjeći tehnički default, dojam je kako aktuelna politika Republikanaca i Demokrata postaje izvor ekstremnih kratkoročnih i dugoročnih finansijskih rizika.

Trenutno je vrlo ozbiljno pitanje za Demokrate mogu li zamisliti da su oni većina u Kongresu, a da se u Bijelu ku+ću vratio Donald Trump, koji se opire promjeni republikanskih planova fiskalne potrošnje. Da li bi im bilo drago da Trump u potpunosti ignoriše njihovu izbornu pobjedu ili bi ga prozvali za neprimjereno nedemokratsko ponašanje, pa možda čak i neku vrstu puča, diktature? Vrlo vjerovatno. Vrlo je, naime, neobično da demokratski izabrani predsjednik apsolutno (100 odsto) mjesecima negira demokratsko pravo većine u Kongresu da donosi o dugoročnoj fiskalnoj potrošnji, što je posebno ironično u zemlji gdje su se pisci ustava mudro pobrinuli da integrišu odredbu o limitu zaduživanja, koji zbog putanje fiskalnih dugova danas ima više nego ikada prije u američkoj istoriji.

Izvor: “Jutarnji list”

Foto: Joe Biden (Printscreen)