Prof. dr Boban Batrićević smatra da je dijaspora drugi stub opstanka Crne Gore. On je u intervjuu za Portal Revije Fokus kazao da je „bez dijaspore Crna Gora mrtva“.

„Ovo nije kurtoazija, ovo je surova istina. Malo koja država u Evropi je toliko ovisna o dijaspori. Zamislite Crnu Goru bez dijaspore u ovakvim okolnostima!? Zato je Abazovićeva vlada činjela sve ne bi li te veze pokidala i politički zloupotrijebila. Ali nešto se nijesu proslavili u tome.

Ulogu dijaspore cijenim kao jednu od presudnih te zato apelujem na dijasporu da ne ispušta iz ruku sudbinu Crne Gore i da svi oni koji imaju pravo glasa dođu u Crnu Goru na predstojeće izbore i podrže kandidate koji neupitno Crnu Goru vide kao evropsku, multietničku i demokratski uređenu državu“, kazao je Batrićević, koji je nedavno obišao iseljenike i našu redakciju u Njujorku.

U iseljeničkim krugovima postoji bojazan da projekat „Otvoreni Balkan“ predstavlja veliku opasnost za nezavisnost Crne Gore. Mi u Njujorku kažemo da je to stvaranje Velike Srbije i Velike Albanije na račun Crne Gore i BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

– Kako sam već jednom ranije kazao, pred kraj života general Jovo Kapičić izrekao je izuzetnu misao: „Srbiju od Crne Gore interesuju dvije stvari – to je more i to je istorija“. Budući da smo onakvim nakaradnim Temeljnim ugovorom svu svoju sakralnu baštinu i dobar dio istorije prepisali u vlasništvo srpske crkve, pristajanje na „Otvoreni Balkan“ značilo bi da Srbiji dajemo i komad mora koji imamo. O „Otvorenom Balkanu“ mislim sve najgore i gore od toga. Da sve analize kažu, a ne kažu, da će ulaskom u tu inicijativu Crna Gora po ekonomskom razvoju preteći Luksemburg, da će ljudi u državi biti srećniji nego u Švajcarskoj, da ćemo po tehnologiji preteći jednu Ameriku, ja bih ponovo bio protiv. Ne zato što sam protiv napretka Crne Gore, već što su tu inicijativu osmislili Aleksandar Vučić i Edi Rama, a promovisali Sergej Lavrov i Dritan Abazović. Za Crnu Goru ulazak u OB znači kraj evropskoga sna.

Kako biste opisali trenutnu situaciju u Crnoj Gori? Da li se namjerno sabotira njen evropski put u korist „Otvorenog Balkana“?

– Apsolutno. Njen se evropski put minira od strane Vlade Crne Gore po nalozima Beograda. Mislim da je i Dritanu Abazoviću sada neprijatno (ako je to moguće) koliko mu ne uspijeva da sakrije veze s Aleksandrom Vučićem. Taj besprizorni uzurpator i cirkusant koji je od ove države napravio provizorijum namjerno zaustavlja proces EU integracija jer bi u suprotnom izgubio svu podršku Srbije koju uživa. Srbiji je cilj da zaustavi Crnu Goru na putu u EU jer – ulazak Crne Gore u EU značio bi kraj velikosrpske ideologije, makar na crnogorskome prostoru. Crna Gora bi kao punopravna članica u potpunosti kontrolisala ulazak Srbije u EU i mogla bi da postavlja uslove. Možete zamisliti ionako anticrnogorski Beograd i njegove medijske trovačnice te visoke adrese ideoloških laboratorija poput SANU da moraju priznati crnogorski identitet, da moraju priznati crnogorski jezik kao ravnopravni član štokavske jezičke zajednice, da moraju priznati istorijsku autokefaliju Crnogorske crkve, da moraju priznati crnogorsku milenijumsku državnost…. Ne ide je l’ da?

Mnogi su mišljenja da se o sudbini Crne Gore danas odlučuje u drugim državama. Koliko je to tačno?

O Crnoj Gori danas se odlučuje u Beogradu.

Prošlog mjeseca ste boravili na Molitvenom ručku u Vašingtonu. Koliko su Amerikanci zapravo upoznati sa situacijom kod nas?

– Ono što sam tokom formalnih i neformalnih susreta uspio zapaziti jeste zapravo odlična informisanost američkih političara sa situacijom u Crnoj Gori. Oni su svjesni svega s čim se naša zemlja suočava. Pitanje je zašto ne rade više na tome da suzbiju ruski i srpski uticaj? Mada, pitanje je i zašto mi odavde ne radimo više!

Nakon promjena koje su se desile 30. avgusta u Crnoj Gori, na udaru se posebno našao Fakultet za crnogorski jezik i književnost. Kakva je trenutno situacija?

– Situacija je, što bi se reklo, redovna. Za nas redovno ne znači da sve ide nekom rutinom u sređenoj državi, naprotiv, mi svakodnevno vodimo borbu sa zarobljenim prosvjetnim sistemom Crne Gore, trudeći se da otkrivamo sva nepočinstva crnogorske Vlade koja radi na tome da potre i asimiluje crnogorski državni i nacionalni identitet. Kao i svakoga puta, i ovoga puta im poručujemo da s njima nikad nećemo sarađivati i nećemo prestati da ih o jadu zabavljamo.

Profesori i studenti sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost digli su glas zbog dešavanja u CG kojima je dirigovala SPC uz pomoć svojih satelita. Šta se desilo sa drugim crnogorskim intelektualcima?

– Čast izuzecima i onima koji nijesu s FCJK, a koji od 30. avgusta naovamo dižu glas, mislim da je ostatak intelektualne scene zapravo ono najgore što smo naslijedili od trodecenijske vlasti DPS-a. Naša se intelektualna elita navikla na privilegije, dobro nazobala. Nema skuplje pameti od crnogorske. Posljednih godina imao sam prilike sresti se s mnogim svjetskim intelektualcima i vjerujte mi, gotovo svaki skromnije živi od „crnogorskih intelektualaca“. Samo su ovdašnji intelektualci mogli dobijati honorare po nekoliko desetina hiljada eura, a da zauzvrat zajednica ne dobije ništa sposobno da se odupre spoljnom napadu na Crnu Goru. Oni koji su osmišljavali intelektualnu klimu Crne Gore do 2020, od te su godine samo nastojali zadržati sinekure koje im je omogućila bivša vlast. Zbog toga ćute i sramote poziv intelektualaca. Takvi vam danas stanuju u hodnicima CANU i Univerziteta Crne Gore, opet velim, čast malome broju izuzetaka.

Zato vjerujem da kad se Crna Gora oslobodi treba razbiti sve monopole i „intelektualne kartele“ koji su do sada političku elitu suverenističke opcije držali kao taoce svojim odvratno krivim analizama, jer, zaboga, jedino što smo mogli čuti od smjene vlasti u Crnoj Gori bilo je – „ah, nijesmo mogli očekivati da će SPC ovo napraviti“! Prije svega mislim na krug oko Dragana K. Vukčevića, predśednika CANU, koji je po meni simbol hipokrizije jedne ohole malograđanske intelektualne zajednice koja se i dalje loži na pomen Beograda.

Da li je bilo dovoljno 2,5 godine za konsolidaciju i strategiju otpora? I zašto o tome nema pomena nego svi mislimo da će nam to drugi završit’, dok gledamo kako nam se država raspada?

– Bilo je vremena. A biće ga sve manje.  Da pokušam odgovor početi stihovima grupe Dža ili Bu: „Ustani, kreni sada / jer život je tek pred tobom / bitka koju moraš dobiti / je bitka sa samim sobom.“ Dakle, onoga trena kad shvatimo da ne postoji čarobni štap Džoa Bajdena, da se tu kod Bara neće iskrcati marinci da nas oslobode ruskog i sprskog miješanja u Crnu Goru, već da je za to neophodno u potpunosti promijeniti način na koji su se opozicione partije borile evo dvije i po godine, onda možda nešto i učinimo.

Poznato je da ste 2014. godine protestovali zbog loše situacije u državi. Da li ste tada mogli i da pomislite da će jednog dana na vlast da dođe neko ko je i od DPS-a gori?

– Iskreno, nijesam. 2014. se činjelo da je DPS najgora pošast koja se javila Crnoj Gori. Ali onda se desio Majdan, pa Krim, pa je Rusija počela sa svojim malignim operacijama u Crnoj Gori koje traju do danas. Ispada da je era DPS za ovu otkad Crnom Gorom vlada Crkva Srbije Periklovo doba.

Predsjednički izbori u Crnoj Gori odlučiće u kom će se pravcu kretati Crna Gora. Da li Crnogorci shvataju da će, ukoliko glasaju kandidate iza kojih stoje neki centri sa strane, dovesti u pitanju opstanak sopstvene države?

– Iskreno, želim vjerovati da su počeli shvatati. Dvije i po godine su naši građani imali prilke viđeti kako izgleda vlast u koju se upliću strani faktori. Takva vlast niti može biti dobra niti domaćinska niti pravdoljubiva. Takva vlasti se transformišu u hibridne režime. Zato je neophodno glasati za kandidate koji utemeljenje imaju u Crnoj Gori. A Andrija Mandić, Jakov Milatović, Goran Danilović i Aleksa Bečić to nemaju.

U Njujorku ste nedavno održali tribinu, a poznato je da ste i ranije podržavali pojedine aktivnosti dijaspore. Kako vidite ulogu dijaspore u svemu ovome što se dešava u CG? Je li dijaspora mogla da učini nešto više?

– Dijaspora je drugi stub opstanka Crne Gore. Bez dijaspore Crna Gora je mrtva. Ovo nije kurtoazija, ovo je surova istina. Malo koja država u Evropi je toliko ovisna o dijaspori. Zamislite Crnu Goru bez dijaspore u ovakvim okolnostima!? Zato je Abazovićeva vlada činjela sve ne bi li te veze pokidala i politički zloupotrijebila. Ali nešto se nijesu proslavili u tome.

Ulogu dijaspore cijenim kao jednu od presudnih te zato apelujem na dijasporu da ne ispušta iz ruku sudbinu Crne Gore i da svi oni koji imaju pravo glasa dođu u Crnu Goru na predstojeće izbore i podrže kandidate koji neupitno Crnu Goru vide kao evropsku, multietničku i demokratski uređenu državu.

Sead Hodžić

Foto: Fokuspress.com