Prije skoro 55 godina, američke novine bile su preplavljene vijestima o kidnapovanju ćerke bogatog biznismena iz Majamija.

Počinioci su 20-godišnju djevojku stavili u kovčeg sa petodnevnim zalihama struje, vazduha i vode. Međutim, nešto je pošlo naopako i nekoliko sati nakon što su je zakopali u kutiji se ugasilo svjetlo. Ipak, hrabra i nepokolebljiva studentkinja, Barbara Džejn Mekl, preživjela je pod zemljom tri i po dana.

Bilo je to 1968. godine. Bilo je nešto više od nedjelju dana prije Božića, omiljenog praznika 20-godišnje Barbare Džejn Mekl, ćerke milionera iz Majamija Roberta Mekla. Mekl je, zajedno sa dva brata, osnovao jednu od najvećih građevinskih kompanija u Sjedinjenim Državama.

Rupa u kojoj je Barbara bila zapopana (Foto: YouTube/Printscreen)

Bogati otac, koji je imao mnogo veza i lično poznavao 37. predsjednika SAD Ričarda Niksona, obezbijedio je svojoj ćerki život iz snova: Barbara je sebi mogla sve da priušti. Istovremeno, djevojka se, kako su pisali tadašnji mediji, oblačila skromno i sa ukusom, u javnosti se ponašala dostojanstveno i nije sebi dozvoljavala previše, piše “Danas”.

Barbara je studirala na Univerzitetu Emori u Atlanti, Džordžija. Te zime hongkonški grip stigao je do univerziteta – pandemija koja je odnijela živote najmanje milion ljudi.

Barbara se zarazila, imala je temperaturu i bol u grlu. Njena majka, Džejn Mekl, odmah je napustila porodično imanje na Floridi da bi pomogla ćerki. Pokupila ju je iz njenog studentskog doma i prijavila se u motel Rodevai Inn nekoliko kilometara od kampusa.

Majka je brinula o svojoj ćerki i trudila se da je što prije postavi na noge kako bi se kako treba pripremila za Božić i dočekala ga u dobrom zdravlju i raspoloženju. Međutim, nije sve išlo po planu.

NOĆ OTMICE

U noći između 16. i 17. decembra neko je pokucao na vrata sobe u kojoj su bile Džejn i Barbara. Na vratima su stajali muškarac sa policijskom kapom i žena sa crnom maskom preko lica. Čovjek je rekao da je Barbarina bliska prijateljica imala saobraćajnu nesreću i zamolio žene da odu u bolnicu. Čak je znao i boju, marku i broj automobila. Pošto je Džejn znala prijateljicu svoje ćerke, otvorila je vrata onome za koga je mislila da je policajac.

Kao rezultat toga, par je provalio u prostoriju. Muškarac je imao pištolj, koji je uperio u majku i ćerku. Zločinci su Džejn dali sedativ hloroformom, a Barbaru su izveli napolje, stavili u auto i odvezli.

Džejn se probudila rano ujutru i pozvala policiju preko osoblja motela. O otmici je govorila kroz suze i molila je za pomoć.

Kada je biznismen Robert Mekl obaviješten o nestanku njegove ćerke, odmah je odletio iz Majamija i nekoliko sati kasnije bio na licu mjesta. Mekl je pozvao Džona Edgara Huvera, koji je u to vrijeme bio direktor Federalnog istražnog biroa (FBI). U istragu su bili uključeni FBI i najbolji istražitelji.

Pravo su u sobi motela agenti biroa ispitali Barbarinog prijatelja, koji je sugerisao da je djevojka kidnapovana radi otkupa, jer je bila veoma popularna na univerzitetu: neko je želio da se druži sa njom, neko joj je zavidio, neko mrzjeo, ali svi su znali koliko je njena porodica bogata.

ISTRAGA

Agent FBI se složio sa verzijom prijatelja – otkup mu se činio najvjerovatnijim motivom za otmicu. Ubrzo je ova informacija potvrđena.

Ujutro istog dana, u kući porodice Mekl zazvonio je telefon na koji se javio porodični prijatelj, pošto je porodica bila odsutna. Nepoznati glas je rekao da se poziv odnosio na Barbarinu otmicu i da je nešto zakopano na imanju Mekle.

Tada je policija krenula u potragu i pronašla staklenu posudu sa ceduljicom sa zahtjevom za otkup. Otmičari su objasnili da je Barbara pod zemljom sa zalihama za pet dana, a ako njen otac želi da vidi ćerku živu, mora da plati 500 hiljada dolara. Mekl je morao da pristane na dogovor tako što će dati šifrovani oglas u novinama Majami Herald.

U novinama se 18. decembra pojavio oglas sa riječima: „Ljubljeni, molim te, vrati se kući. Mi ćemo platiti sve troškove. Tvoja porodica“.

U rano jutro 19. decembra, otmičari su pozvali i imenovali mjesto gdje je biznismen trebalo da ostavi novac. Nalazilo se oko 10 kilometara od kuće Meklovih. Mekl je dobio instrukcije da obuče upadljivo odijelo i da se sam odveze do mjesta. Čovjek je po dolasku uradio sve po uputstvu: ostavio je kofer sa novčanicama i otišao.

Činilo se da je sve prošlo glatko i po planu, ali ubrzo se ispostavilo da su informacije o otkupu procurile u policiju. Agenti FBI nisu imali koordinaciju sa policijom, a pokušali su da privedu kidnapera na mjestu gdje je Mekl ostavio kofer. Napadač je uspio da pobjegne sa partnerom, koji ga je čekao u kolima – pobjegli su, ali je automobil ostao.

Ovaj događaj je uplašio Barbarine roditelje, jer je počinilac možda pomislio da se njenom ocu ne može vjerovati jer je sve podatke davao policiji. To nije bilo tako, a da bi vidio svoju ćerku živu, biznismen je morao da dokaže kidnaperima da se na njega može osloniti.

FATALNA GREŠKA KIDNAPERA

Napušteni automobil Volvo bio je greška kriminalaca koja će se kasnije ispostaviti kao fatalna. U pretincu za rukavice bili su pasoš Rut Ajsman-Šier, fotografija Barbare koja drži znak na kome je pisalo „Oteta“, kolekcija intimnih polaroidnih fotografija Ajsman-Šier i Gerija Krista, muškarca i žene koji su kidnapovali Barbaru, čekovna knjižica i druga dokumenta koja upućuju na identitet kriminalaca.

FBI je počeo da prikuplja informacije o kidnaperima. Ispostavilo se da je u to vrijeme 23-godišnji Krist već imao dugačak spisak zločina – mnogo puta je krao automobile, počinio bezbroj sitnih i većih krađa, a takođe je pobjegao iz zatvora.

Sebe je nazvao „Ajnštajnom podzemlja“, i to baš zbog „savršenog zločina“ koji je dugo planirao – otmice djeteta nekog bogatog biznismena. Ipak, odlučio je da bi sa malim djetetom imao previše problema i odlučio je da to ipak bude mlada djevojka. Ostalo je samo da izabere žrtvu.

Krist se 1968. preselio na Floridu sa ženom i djecom iz Bostona i zaposlio se na Institutu za istraživanje mora u Majamiju, gdje je upoznao 26-godišnju studentkinju Rut Ajzeman-Šjer. Između njih je počela burna romansa, a Krist je odmah ostavio suprugu.

Ljubavnici su ubrzo počeli da žive zajedno u Kristovoj prikolici, a on je Rut otkrio svoju tajnu – da je odbjegli zatvorenik koji se sprema da počini savršen zločin. Tog dana našao je vjernog saučesnika.

Nakon toga započete su opsežne pripreme za otmicu. Krist je proveo nekoliko nejelja u biblioteci grada Majamija pretražujući lokalne novine i tračeve u potrazi za odgovarajućom žrtvom. U nekom trenutku njegovu pažnju privuklo je ime Barbara Džejn Mekl i on je odlučio da je ona njegova idealna žrtva.

Sljedeći korak je bio razmišljanje o metodi otmice. Krist nije namjeravao da ubije Mekl, jer mu je za to prijetila smrtna kazna, ali je u isto vrijeme morao da je zadrži negdje dok ne dobije otkup. Tako je zločinac došao na ideju da djevojku stavi u kutiju i sahrani je.

Ajsman-Šier i Geri Krist (Foto: YouTube/Printscreen)

Par je napravio kutiju dimenzija dva metra sa 90 centimetara od šperploče.

Unutra je bila obložen staklenom vunom i opremljena ventilatorom i lampom na baterije. Da bi žrtva preživjela, otmičari su u kutiji ostavili vodu i sendviče, a opremili su je i sa dvjie pokretne plastične cijevi koje su izašle na površinu da udišu vazduh.

Pošto su napravili kovčeg na Floridi, ljubavnici su ga prevezli u Atlantu, zakopali u šumi, a 17. decembra u njega stavili Barbaru.

DRUGI POKUŠAJ DA SE PLATI OTKUP

Nakon što je policija osujetila operaciju transfera novca, Robert Mekl je morao da povrati pojverenje otmičara i pokuša da plati otkup. Nakon što je razgovarao o incidentu sa agentima FBI, odlučio je da da zvaničnu izjavu u novinama da nema nikakve veze sa akcijama policije Majamija, kao i sa zahjtevom da mu otmičar da još jednu šansu. Ove riječi biznismena rasule su se po novinama, TV kanalima i radio stanicama.

Kasno uveče, 19. decembra, Meklu je ponovo zazvonio kućni telefon. Robert je podigao slušalicu i čuo glas koji je mirno davao nova uputstva – kriminalac je imenovao drugo mjesto za prenos novca, koje se nalazilo na periferiji grada. Ovog puta, FBI je obavijestio policiju da ne preduzima ništa.

Te noći transfer novca je bio uspješan. Biznismen je platio 500.000 dolara u novčanicama od dvadeset dolara, kako su tražili kidnaperi.

Sljedećeg dana, FBI je primio anonimni poziv: čovjek je izjavio da zna gdje se nalazi Barbara Mekl. Prema njegovim riječima, ona je živa zakopana u šumi, 38 kilometara od mjesta otmice.

SPAŠAVANJE BARBARE I HAPŠENJE KIDNAPERA

Više od 100 agenata FBI-ja stiglo je na mjesto događaja i rasulo se po cijelom području kako bi pronašli djevojku. Zaposleni u odjeljenju odlučili su da ne obavijeste Barbarine roditelje o pozivu, kako ih ne bi još jednom uznemiravali.

Poslije višesatnog češljanja šume, jedan od agenata je povikao: „Svi ovde, mislim da sam našao nešto“. Kada su kolege pritrčale čovjeku, zatekle su plastičnu cijev koja viri iz zemlje. Agenti su počeli mahnito da kopaju, neki lopatom, neki rukama, a ubrzo su naišli na kutiju. Nastavili su da kopaju i zovu Barbaru po imenu, ali nije bilo odgovora sve dok se nije začulo jedva čujno, tiho kucanje.

Otvarajući poklopac, muškarci su našli iscrpljenu i blijedu, ali nasmijanu Barabaru. Jedan od agenata ju je na rukama odnio do auta, a ona mu je rekla da je on najzgodniji muškarac kojeg je ikada vidjela i nasmijala se.

Direktor FBI-ja Huver je lično pozvao Roberta Mekla i uvjerio ga vijestima da je njegova ćerka pronađena živa.

Krist i njegova ljubavnica Rut odlučili su da se raziđu: on će kupiti čamac i odvesti ga u Meksiko, a ona je tamo trebalo da ode kopnom. Međutim, okoreli prekršilac zakona napravio je još jednu fatalnu grešku: kupio je čamac i platio ga novčanicama od dvadeset dolara, iako je bukvalno cijela Amerika znala da je upravo takvim novčanicama plaćen otkup. Vlasnik čamca prijavio je Krista policiji i on je ubrzo priveden. Njegova partnerka je uhvaćena ubrzo potom. Ljubavnici su bili na FBI-ovoj listi deset najtraženijih kriminalaca, a Ajsman-Šier je postala prva žena koja se pojavila na listi.

Sud je Krista osudio na doživotni zatvor, ali je poslije 10 godina pušten na uslovnu slobodu. Činilo se da je čovjek zaista planirao da započne novi život: Obrazovao se i pokušao da radi kao ljekar, ali čim su saznali za njegovu kriminalnu prošlost na potencijalnom poslu, odmah je odbijen.

Kao rezultat toga, Krist se vratio kriminalu, a 2006. je uhvaćen na brodu sa drogom i ilegalnim imigrantima i uhapšen. U novembru 2010. pušten je na slobodu. Kako se njegov život odvijao nakon toga, nije poznato.

Ajzman-Šier je osuđena na sedam godina zatvora, ali je poslije četiri puštena i na uslovnu slobodu. Oslobođena, vratila se u rodni Honduras, udala se i dobila četvoro djece.

OTMICA IZ BARBARINOG UGLA I ŽIVOT NAKON OSLOBAĐANJA

Barbara je rekla da je Krist prije nego što ju je stavio u kovčeg jasno pokazao kako sve u njemu funkcioniše. Kada je djevojka shvatila da planiraju da je zakopaju živu, postala je histerična, ali Krist i njegov partnerka bili su nepokolebljivi: natjerali su Barbaru da uđe u kutiju i zatvorili poklopac.

Djevojka je očajnički pokušavala da izađe, svom snagom je rukama i nogama udarala po poklopcu, ali su svi njeni napori bili beskorisni. Umirena, pogledala je okolo i pronašla uputstva za korišćenje kovčega i bilješku koja je glasila: „Ne brini. Bezbjedna si… Do Božića ćeš na ovaj ili onaj način biti kod kuće“. Počinioci su žrtvu uvjeravali da u boksu može da preživi najmanje 11 dana.

Međutim, Kristov pronalazak je propao nakon samo nekoliko sati, a Barbara je ostala u potpunom mraku. Pod zemljom je provela 83 sata.

Kako je napisala u svojoj knjizi o otmici pod nazivom „83 sata do zore“, pozitivno razmišljanje i smirenost pomogli su joj da preživi: zamišljala je da Božić proslavlja sa svojom porodicom, pomažući svojoj majci da ukrasi jelku i umota poklone.

Međutim, djevojka je priznala da je imala i mračne misli: mislila je da će ovaj kovčeg postati njeno posljednje utočište, a jednog dana će je farmer ili prolaznik pronaći mrtvu.

Kada se Barbara vratila kući, njeni roditelji su učinili sve da Božić bude srećan. Svi koji su bili na zabavi primijetili su da je devojka bila veoma zadovoljna.

Barbara se 1971. udala za svog prijatelja Stjuarta Vudvorda i u braku je rođeno dvoje dece. Par je živio zajedno 42 godine do Vudvordove smrti 2013.

Glavna fotografija: Barbara Džejn Mekl (YouTube/Printscreen)