Nemamo mi zaista ništa protiv obilježavanja na dostojanstven način, kamo sreće da se normalno okupljamo ispred crkve i džamije kada su neke svetkovine. Ovo treba da zabrinjava cijelu Bosnu i Hercegovinu i da se ne čeka neka ozbiljnija stavr. Slušamo načelnika Mladena Grujića svaki dan koji govori o zajedničkom životu, kako je napravio neke rezultate, a ovo se dešava i niko ne reaguje… ‘Naš’ načelnik je trebao da nađe rješenje za ovo, da istakne kako je ovo loše djelo i da to zabrani, ali ne… Ovo je javni skup, to ne radi, političke strukture su gore (kod crkve) i to je, naravno, što se nešto planira, namjerno radi, jer žele nas da uznemire. Meni je drago da ima normalnih Srba u gradu kojima to smeta”, kaže Peštalić

Damir ef. Peštalić (Foto: Printscreen/Televizija 5 BiH)

„Ne volim te Alija
Zato što si Balija
…
Nosila ti Drina sto mudžahedina
Svaki dan…“

Ova pjesma se ponovo čula u Srebrenici, bosanskohercegovačkom gradu koji je sinonim stradanja i genocida, ne samo u BiH, već cijelom svijetu. Ono što je posebno tužno jeste da se ova pjesma uživo pjevala u krugu pravoslavne crkve, tokom slave.

Jula 1995. godine izvršen je jedan najvećih zločina u novijoj istoriji – genocid u Srebrenici koji je izvela Vojska Republike Srpske, pod komandom generala Ratka Mladića.

Ubijeno je više od 8.000 ljudi, a hiljade se i dalje vode nestalima.

NIKO SREBRENIČKE BOŠNJAKE NE SLUŠA

Kako kaže sagovornik Al Jazeere Damir ef. Peštalić, ovo nije prvi put da su se pjesme koje slave zločin, ubistvo, tragediju BiH čuju 14. oktobra u Srebrenici. Tako je bilo i proteklih godina kada se, ako se prisjetimo, slavila „slava Opštine Srebrenica“.

„Ovo je zločin u nizu, a naročito je tako u posljednje četiri godine otkako su na vlasti ove strukture. Veličanje fašizma i nacionalizma, ubistva i zločina, sve što je u normalnim državama zabranjeno, u Srebrenici se dešava i koristi se jer nema zakona. Još je veća žalost što se to dešava kod crkve i u organizaciji Crkve. Kao što rekoh, oni to rade godinama, a naglašeno je posebno u posljednje četiri“, kaže nam Peštalić.

Uznemiren, ali i staložen, govori kako srebrenički Bošnjaci „nismo navikli na ovo, ali slabije reagujemo jer nas niko nas ne sluša“.

„Evo i sad, dok pričamo, policija gore obilazi stanje, možda se i oni vesele… Ovo je stanje koje bi trebalo biti alarmantno kad je Srebrenica u pitanju jer je ovdje počinjen genocid. Nijedan nivo vlasti ne reaguje, vlasti u RS ne reaguju… Mi sad svakog momenta očekujemo da dođe neko pijan, ne d’o Bog nešto gore uradi, pa da se nešto reaguje“.

Peštalić, poznat po porukama saradnje i suživota iz Srebrenice, kaže kako posebno boli što godinama nema nikakvih reakcija, iako oni pozivaju, upozoravaju, šalju snimke…

„Nemamo mi zaista ništa protiv obilježavanja na dostojanstven način, kamo sreće da se normalno okupljamo ispred crkve i džamije kada su neke svetkovine. Ovo treba da zabrinjava cijelu Bosnu i Hercegovinu i da se ne čeka neka ozbiljnija stvar”.

„Slučamo načelnika Mladena Grujića svaki dan koji govori o zajedničkom životu, kako je napravio neke rezultate, a ovo se dešava i niko ne reaguje… ‘Naš’ načelnik je trebao da nađe rješenje za ovo, da istakne kako je ovo loše djelo i da to zabrani, ali ne… Ovo je javni skup, to ne radi, političke strukture su gore (kod crkve) i to je, naravno, što se nešto planira, namjerno radi, jer žele nas da uznemire. Meni je drago da ima normalnih Srba u gradu kojima to smeta…“

BEZ REAKCIJA

Čovjek ne može da vjeruje da se u mjestu genocida da se dešavaju ove stvari na koje ni međunarodna zajednica ne reaguje, kaže Peštalić.

„Zamislite, OSCE je odmah ispod crkve, nikad nisu reagovali, ni međunarodna zajednica. Imamo i vlast koja nikad nije reagovala, niko ne reaguje. Čovjek se pita da li je normalno da živim sa troje djece i ženom 100 metara od crkve, da se pita kako je majkama koje traže kosti svoje djece ili onima koje su ih ukopale ovdje?“

Na kraju, Peštalić ipak ističe nadu da će jednog dana proraditi zakoni u državi i gdje će ovakve stvari biti zabranjene.

„Srebrenica mora biti naša državna stvar, nacionalni interes, ne smije biti politička priča. To je probosanska priča svih naših stranaka koje su za normalnu državu, ali, nažalost, nema od toga ništa. Srebrenica se češće pominje u drugim kontektstima, pa kad se priča o zloupotrebi donacije onda će se pričati, a kad su posljedice prisutne…“

„Ne vode računa oni koji bi trebali voditi računa. Obaveza svih normalnih u državi, crvena linija ispod koje ne smije insan ići, je ovo zabraniti i tada će slične stvari prestati ili će umanjiti. Ovdje je drugačije kad podržavate faštističke stvari, zločinačke politike idologija i za to imate nagradu. Dobijate bolju poziciju, ugled u gradu i onda to otvara prostora da se to dešava. Kada se desi zakon onda će toga biti manje, a više normalnog života”.