Pitao sam ga kako se zove. Mislim da je rekao Zuhdija, nisam siguran. Pitao sam ga koliko koštaju te kupine, a rekao je 10 KM. Dao sam mu deset maraka i zamolio sam ga da prestane plakati, zatim sam izvadio još pet maraka i dao mu. Dječak mi je ponudio kupine, rekao sam mu da ja to ne želim, samo želim da više ne plače. Onda sam se sjetio da u autu imam još neki sok i keks, dao sam mu i to, ispričao je Šljivić

Uplakani dječak (Foto: Facebook)

Društvene mreže u Bosni i Hercegovini potresla je fotografija plavokosog dječaka koji plače uz cestu nakon što mu je grupa starijih dječaka ukrala kupine koje je tog dana ubrao u šumi i prodavao uz put.

Nakon nemilog događaja, putem je prolazio Selmir Šljivić, direktor preduzeća “Eko-Sep” Živinice, koji je ugledao uplakanog dječaka. Šljivić je na svom Facebook profilu objavio ovu emotivnu priču koja je probudila mnoštvo pozitivnih reakcija. 

Selmir Šljivić je za “Avaz” ispričao da je taj prizor bio izrazito emotivan za njega, a vjeruje da bi bio i za svakog čovjeka.

“Vraćao sam se sa službenog puta, kada sam ugledao plavokosog dječaka. Vidio sam da dijete plače. Lijevom ručicom je pokrio uplakane oči, a u desnoj je držao kantice sa kupinama. Glava mu je bila pognuta. Ruke su mu se tresle. Prišao sam mu, a on je jecao. Rekao sam mu da se ne brine, da mu neću nauditi. Upitao sam ga zašto plače, a on je rekao da su mu neki dječaci ukrali kupine”, kazao je Šljivić.

OTAC DVOJE DJECE

“Ja imam dva sina. Po automatizmu sam u taj prizor i na to mjesto stavio svoje dvoje djece, kako bi se oni ponašali. Pitao sam ga kako se zove. Mislim da je rekao Zuhdija, nisam siguran. Pitao sam ga koliko koštaju te kupine, a rekao je 10 KM. Dao sam mu deset maraka i zamolio sam ga da prestane plakati, zatim sam izvadio još pet maraka i dao mu. Dječak mi je ponudio kupine, rekao sam mu da ja to ne želim, samo želim da više ne plače. Onda sam se sjetio da u autu imam još neki sok i keks, dao sam mu i to”, ispričao nam je Šljivić.

Selmir Šljivić (Foto: Facebook)

Kako je rekao, na pitanje ko mu je otac, rekao je da ga svi zovu Bekrija i to mu je nadimak po kojem ga svi znaju. Za majku je, ispričao je, rekao da je non-stop kod ljekara i da je veoma bolesna.

“Rekao mi je pognute glave da ih je četvoro djece u kući i da im roditelji ne rade”, rekao je Šljivić.

ŽELI DA POMOGNE

Šljivić je rekao da je poželio da mu pomogne na bilo koji način. Taj prizor uplakanog i samog dječaka koji plače pokraj ceste nikada neće zaboraviti.

“Otišao sam nekih 500 metara i slikao sam ga jer želim da prodrmam učmalost i taj neosjećaj za slabe i ugrožene, a posebno za djecu. Objavio sam to što sam objavio misleći da će samo moji prijatelji na Facebooku to vidjeti, međutim ovakve reakcije su me iznenadile”, kazao je.

“Pošto imam svoju proizvodnju namještaja, naumio sam da odem u kuću dječaka i pitam šta im treba od namještaja. Međutim, ovo je izazvalo lavinu pozitivnih komentara i mnogo ljudi se javilo sa željom da pomognu, rekao je Šljivić, srećan što je priča dobila odjek u javnosti.

“Još nisam uspio da stupim u kontakt sa porodicom dječaka, ali već sutra ili prekosutra planiram da odem i pronađem kuću gdje žive. Želim da im ponudim pomoć”, istakao je Šljivić.