Bjelopoljku Bernisu Mekić, turističkog vodiča, put je jednog dana nanio pored podgoričkog restorana ispred kojeg je fudbaler FK Titograd Mamadou Mendi čekao druga.

„Da l’ je to sudbina, il’ ko zna šta li je“, rekao bi poznati muzičar, tek Mendi je, ugledavši, kako kaže, predivnu djevojku, drugačiju od svih koje je do tada sretao, započeo razgovor na slabom crnogorskom jeziku. Bernisa je prihvatila, ali je njegovu želju da je upozna osujetilo nedovoljno poznavanje jezika. Počeo je da priča na francuskom, a ona odgovarala, što ga je dodatno oduševilo, jer do tada nije sreo osobu koja je znala jedan od dva službena jezika u njegovoj domovini.

Istog dana su se vidjeli opet, ubrzo započeli vezu i nakon godinu dana se vjenčali.

Nimalo neobična priča, rekli bi mnogi, ali kada se uzme u obzir to što je Mendi u Crnu Goru došao čak iz Senegala, a Bernisa u to vrijeme živjela u Kotoru i slučajno došla u Podgoricu, onda se dođe i do zaključka da je susret možda “izrežirao” neko ko je za mladi par imao planove, ali čekao pogodan trenutak da krene da ih realizuje…

LJUBAV NA PRVI POGLED

A priča jeste nesvakidašnja s obzirom na to da u Crnoj Gori i te kako vladaju predrasude. Mendi je Afrikanac, momak koji potiče iz potpuno drugačije sredine, iz države sa drugačijom kulturom, običajima i tradicijom.

No, ljubav, razumijevanje, tolerancija, sloga i blagoslovi koje su dobili od porodica učinili su da dvoje mladih uživa u životu i polako ali sigurno gradi srećnu budućnost.

“Bernisa me odmah osvojila harizmom, pozitivnom energijom i ambicioznošću. Ona je talentovana i neobična djevojka i, što je najbitnije, izuzetno dobra osoba. Jednostavno sam odmah znao da ona prava i da ću se boriti da jednog dana bude moja supruga”, kaže Mendi u razgovoru za Portal Revije Fokus.

“To je bila ljubav na prvi pogled. Oduševila me njegova pozitivna energija, poštovanje, ljepota i, što mi je najbitnije, to što je dobra osoba. Imam dosta prijatelja raznih nacionalnosti i boje kože i u tome nikada nisam vidjela razlike ili ih posmatrala na drugačiji način, a od malena sam se oduševljavala ljudima sa tamnijom bojom kože jer su neobično lijepi i imaju predivu kosu”, dodaje Bernisa.

Često su ih pratili znatiželjni pogledi, ali nijesu marili. Znali su, kažu, da se upuštaju u drugačiju vezu od većine u Crnoj Gori.

Ipak, kod Bernise je postojala bojazan od reakcije porodice koja živi u Bijelom Polju.

“Nije mi bilo svejedno kada sam odlučila da im saopštim. Ali, pokazalo se da su moje brige bile bespotrebne, jer su ga otac, majka i braća odmah zavoljeli i prihvatili kao člana porodice. Bili su presrećni kada su uvidjeli da im ćerka, odnosno sestra pored sebe ima osobu koja je poštuje i neizmjerno voli”, priča Bernisa.

I Mendijeva porodica prihvatila je njegovu izabranicu bez problema. Bili su, kaže on, iznenađeni kada im je rekao da će da se vjenčaju.

“Ali samo zato što je tradicija vjenčanja u Senegalu drugačija i što su željeli da se vjenčamo u Dakaru, gdje žive. Najbitnije je da su srećni i zadovoljni mojim odabirom”, kaže Mendi.

Bernisinu porodicu ne odvaja od svoje. Oduševio se kada je vidio koliko su njeni roditelji posvećeni djeci, kako poštuju svaki njihov izbor, partnera, bez obzira, kako kaže, iz koje države dolazili i koje su boje kože.

“Bio sam iznenađen takvim stavom, jer sam svjestan da su porodice u Crnoj Gori vezane za svoju kulturu i nacionalnost i neizmjerno sam im zahvalan. Kada ste tri godine u tuđoj državi bez porodice i odjednom vas neko prihvati bez ikakvog interesa kao člana familje… Zaista su me usrećili”, priča je Mendi.

Bernisa u međuvremenu sa njegovom porodicom redovno komunicira putem društvenih mreža.

“Njegova porodica je divna i prihvatili su me kao novog člana. O Senegalu znam puno zahvaljujući literaturi i internetu i jedva čekam da odemo, da upoznam na pravi način njegovu porodicu, kulturu, običaje, znamenitosti. Mislim da ću se lako adaptirati”, uvjerena je Bernisa.

MEKIĆI NAJVJERNIJI MENDIJEVI NAVIJAČI

Foto: OFK Titograd

Mendi je fudbal igrao od djetinjstva. Sa sedam godina je svakodnevno trenirao, a prvo  profesionalno iskustvo stekao je u Crnoj Gori.

“Prije nego što sam došao u Crnu Goru igrao sam u Italiji, u jednoj akademiji, gdje sam se usavršavao, a samo nekoliko nas je ostalo u Evropi. Poznati crnogorski menadžer Igor Gluščević je prepoznao moj talenat i doveo me u Crnu Goru. Igram ugovor na tri godine za FK Titograd, gdje sam stekao sjajno iskustvo i spreman sam za velike timove u Evropi. Kada mi istekne ugovor sa menadžerom ću vidjeti gdje ću nastaviti karijeru”, kaže Mendi.

Ističe da je, što se fudbalske karijere tiče, najveću podršku imao od majke koja nije prestala da vjeruje u njegov talenat i u to da će se njen sin jednog dana profesionalno baviti tim sportom.

“Pohađao sam godinama školu fudbala u Senegalu, a ona se borila da imam sve uslove i uspijem”, priča Mendi.

Bernisa govori šest jezika, a trenutno uči švedski. Obožava svoj posao, mnogo je putovala, a radila je i u inostranstvu.

Senegal je, kaže Mendi, zemlja koja živi za fudbal i najveći san tamošnjih fudbalera je da igraju za neki evropski tim. Najdraži domaći fudbaleri su mu Sadio Mane i El Hadži Dijuf, kojima se Senegal ponosi. Favoriti su mu Idris Gueja i Kalidou Koulibaly.

“Sadio Mane mi je uzor. Osim što je sjajan fudbaler on je veliki humanista i čovjek”, kaže Mendi.

Volio bi da jednog dana zaigra kao Mesi i Sadio Mane i težiće da ostvari san.

U međuvremenu je uz suprugu usavršio engleski jezik, a poboljšao je komunikaciju na crnogorskom.

Kada ima utakmicu najvjerniji navijači su tu – Bernisa i njena porodica, ali i njegova, bez obzira što su udaljeni hiljadama kilometara. Mekići će kad god budu mogli sa tribina zajedno sa ćerkom bodriti zeta, sve do januara 2021. kada mu ističe ugovor. A šta će biti tada, da li će ostati u Crnoj Gori ili preći u drugi klub nije pitanje koje mnogo opterećuje mladi bračni par. Bernisa i Mendi znaju da onaj koji im je “izrežirao” susret sigurno ima pravi plan za njih i da će, gdje god bili, imati podršku najbližih i uživati u sreći i blagostanju.

BERNISIN OTAC: “NAMA DRUGO NISTA NIJE VAŽNO SEM NJIHOVA SREĆA I SLOGA”

Bernisin otac Almer Ćapo Mekić objavio je na svom Facebook profilu status kojim je poželio ćerki i zetu sreću u zajedničkom životu nakon njihovog vjenčanja.

“Moj zet Mendi!
Moje ćerke Bernise suprug!
Dobar momak i srećan sam što sam dobio zeta kao što je on.
Treba ponekad roditelji da se zapitaju da li je dobro djeci nametati svoju želju, da li taj izabrani baš mora biti iz neke imućne porodice ili porodice nekog funkcionera, da li je ta njihova sreća održiva.
Moj zet u Crnoj Gori ima samo nas, moju porodicu, a nama drugo nista nije važno sem njihova sreća i sloga, i zato ga ne odvajamo od naše djece.
Vidite i sami – nema razlike. Pojedini članovi moje familije su me pitali da li smo se isjekirali zbog njenog izbora, a ja uvijek kažem – zašto bi se isjekirali? Dobili smo novog člana porodice i nije mi jasno našta misle. Ako misle na njegovu boju kože sami su se uvjerili da ga, kada si sa nim u društvu, odmah zavoliš i ne osjetiš razliku.
A onima koji su svojoj djeci nametnuli ‘sreću’ da bi imali imućne ili kojekave prijatelje neka je sa srećom. Želimo im svu sreću, ako je uopšte imaju.
Zato pustite svoju djecu neka sami biraju svoga partnera i dajte im podršku. To je njihova sreća. Ako su vas vaši zorom udavali i ženili, nemojte vi svoju djecu”, napisao je Mekić.

UPOZORENJE: ZABRANJENO JE PRENOŠENJE TEKSTA I FOTOGRAFIJA BEZ PISMENE SAGLASNOTI REDAKCIJE PORTALA REVIJE FOKUS