Kada sletim, meka trava,
Guber teče, rosno cvijeće,
Poto(k) čari svoje ima
usred ljeta zima.

Majka stara čeka, sama, pati,
Odraz lica u pendžeru,
bora jedna drugu stiže
bez njenog jedinca.

Da sam živa…

Za pahulje nisam znala,
julsko dijete, kesten cvate
divlji kao konji vrani
po poljani.

Ovdje jablan mlad padne,
breza za njim tuguje,
sudbina je uvijek ista,
ko će da je prekine?

Majka stara čeka sama, pati,
odraz lica u pendžeru,
bora jedna drugu stiže
bez njenog jedinca.

Da sam živa…

Soko se po mene vraća,
krila svoja nazad želi,
nek’ nam živi grad od srebra,
da sam živa,
da sam živa
zvali bi me Fatima.