To je nedostatak poštovanja i uvažavanja da i drugi ljudi imaju razum, uz žaljenje što mora da primijeni prut. Uvijek je ista poza velikog mučenika. Eto, on nosi sav teret na svojim plećima”, to je dijagnoza koju daje profesor Trebješanin

Aleksandar Vučić (Foto: Printscreen)

Uz pretešku ozbiljnost, dramske pauze i ton presude, građanima je predsjednik države juče saopštio da nas opet čeka policijski čas, da opet “nismo bili dobri”. Kao da smo đaci kojima je bila data šansa da poprave vladanje, ali oni i dalje ne slušaju. Imaju li ovakve “vaspitne mjere” svoje pedagoško i psihološko uporište i šta smo sve “naučili” iz poslednjeg obraćanja ptredsjednika Srbije – pitali su novinari portala nova.rs stručnjake.

“Ja sam siguran da među političarima u svijetu ima njih koji imaju istu karakternu strukturu kao Vučić, isti nedostatak morala, empatije prema građanima. Ali, i drugi koji su po karakternoj strukturi slični njemu, apsolutno ne bi sebi dopustili da se obraćaju ljudima na način na koji se on obraća – i ne samo on, već i cijela svita oko njega: od bivše predsjednice Vlade do najviših partijskih funkcionera”, kaže za Nova.rs socijalni psiholog i profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Dragan Popadić.

On objašnjava da je taj “nivo prostakluka, agresivnosti” kojima se polivaju građani vjerovatno neshvatljiv građanima u drugim zemljama, kao i da bi u drugim zemljama neko ko bi se tako ponašao apsolutno istog dana snosio posljedice.

“Ali, treba objasniti zašto se on ponaša na takav krajnje odbojan način, koji samo izaziva revolt kod običnih ljudi. On se ne ponaša uvijek tako. Često posle takvih obraćanja u studijima kao da momentalno slijedi pokušaj ‘peglanja’ onog što je govorio, ispravljanja, kao da dobija vrlo brze povratne informacija od svojih marketinških stručnjaka i onih koji se brinu za njegov imidž, pa onda izlazi sa mirnim tonom, u odijelu i kravati, pokušava da ispravi. Ali, situacija se stalno ponavlja i običan građanin ne može da pobjegne od utiska da on uživa u tom psihopatskom obraćanju svojim građanima”, objašnjava Popadić.

On kaže da misli da su za to krivi i građani, a ne samo Vučić.

“Čovjek može da ima takvu karakternu strukturu, ali ga drugi u tome sputavaju. Ovdje nema ko da ga sputava, ne postoje drugi ljudi u njegovoj okolini, na čiju pomoć možemo računati da će nas zaštiti od Vučićevih, Brnabićkinih nekontrolisanih izliva bijesa na građane. Bilo je puno takvih slučajeva, na primer kada je Vučić, zarad slikanja, ušao kod onog nesrećnog bolesnog dječaka, u vrijeme kada je bila epidemija gripa i posjete bile zabranjene svima. Niko iz te njegove svite tog dječaka ne štiti. Mi smo sada u poziciji tog dječaka, da nas niko ne štiti od izliva bijesa i samovolje, običan građanin, koji je bijesan i očajan, ne zna na koga se može osloniti i čiju zaštitu da traži”, zaključuje Popadić.

Profesorka na Filozofskom fakultetu Dragana Breneselović, pedagog, smatra da se predsjednik obraća građanima služeći se “najgorom vrstom manipulacije, kojom se odrasli služe u odnosu prema djeci”.

U obraćanju predsjednika države ona prepoznaje manipulaciju i udarac na razum.

“Ovo prevazilazi razum, to je direktno vrijeđanje zdravog razuma. Sa druge strane, mislim da je to, kao i obično, vešto upakovana manipulacija. Malo je potresen, malo je on žrtva, malo su nam opet glavni problem Hrvati i okolina, a glavni krivci su, opet, opozicija i oni koji su lupali u šerpe, jer smo ‘mi tražili ukidanje vanrednog stanja’”, konstatuje Breneselović.

Ona smatra da je to je potpuno obrnuta realnost, koja na dio građana može da ima kontraefekat, jer dobar pedagog nikada ne prebacuje odgovornost na drugog, nego kreće od toga šta je on lično uradio.

Sa druge strane, primjećuje, postoji i drugi dio populacije na kojem se pokazuje sva slobost našeg mentaliteta, pa takva vrsta nastupa ostavlja efekat.

“On dobro zna ono što su neke slabosti našeg mentaliteta i time uspješno manipuliše. Prvo nas je strašno zaplašio, a onda je pričao o budućim bolnicama sa parking mjestima, kao da je to već postoji i šta će oni sve fantastično uraditi. Tako da je to red straha, red nekih šarenih laža”, objašnjava Breneselović.

“Malo te slažem, malo ti obećava nešto lijepo, ali to su pogrešni vaspitni postupci. Plašim se da su ti vaspitni postupci, ipak, dio naše tradicije. Neko ko je na taj način vaspitavan, kod njega će to upaliti. Zato što nije vaspitavan tako da prepozna odgovornost i da je preuzima. Svako ko je vaspitavan na takav način, da bude odgovoran, ovo ga direktno vređa”, zaključuje pedagog.

Psiholog Žarko Trebješanin primećuje da se Vučić ponaša “kao strogi otac”.

“Kao da ga neko napada, ima stalnu potrebu da se brani. Drugi premijeri i predsjednici se obraćuju sa puno empatije prema ljudima, kao da smo svi u istom položaju. Ovdje imate konstantna obraćanja kao nekoj nevaljaloj djeci”, primećuje sagovornik tog portala.

Zapaža i devizu da “jedino pomaže utjerati u red”.

“To je nedostatak poštovanja i uvažavanja da i drugi ljudi imaju razum, uz žaljenje što mora da primijeni prut. Uvijek je ista poza velikog mučenika. Eto, on nosi sav teret na svojim plećima”, to je dijagnoza koju daje profesor Trebješanin.

Psiholog konstatuje i da predsjednik ne shvata da su ljudi ozbiljno zabrinuti.

“Po ponašanju ljudi vidim da se pridržavaju mjera, da su vrlo pažljivi u autobusima i u trgovinama. Ne znam šta se postiže sa tim uvođenjem policijskog časa”, zaključuje Trebješanin.