Okosnica privrede ne samo Rožaja, već i regije, prije četvrt vijeka, jednog 1. maja, imala je procijenjenu vrijednost blizu 70 miliona tadašnjih maraka. Tada su počele prve krize u “Gornjem Ibru”

Foto: Printscreen/”Bez granica”

U susret 1. maju, Danu rada, novinar Sead Sadiković sa dva bivša radnika “Gornjeg Ibra”, nekadašnjeg privrednog giganta Rožaja, obišao je to, nekada najveće preduzeće za drvopreradu.

Dvije hiljade radnika u njemu je slavilo 1. maj prije 30 godina, a hiljadu puta manje – njih dvojica, ove godine obilježila su ga protestom.

“Ko će da slavi”, upitao je jedan od radnika.

Foto: Printscreen/”Bez granica”

Okosnica privrede ne samo Rožaja, već i regije, prije četvrt vijeka, jednog 1. maja, imala je procijenjenu vrijednost blizu 70 miliona tadašnjih maraka. Tada su počele prve krize u “Gornjem Ibru”. Zbog krize je inženjer u fabrici na kratko otišao u Njemačku, ali se vratio jer u perspektivu preduzeća nije sumnjao.

“Cilj je bio da se zatvori, unušti, to se sad vidi”.

Desetak godina potom, jednog 1. maja 2002, od 2.000 radnika ostala je samo četvrtina.

“Sve su to naši golofuskovići pokupili i rasprodali za svoje interese. Svi bivši direktori su sebe obezbijedili materijalno, ne znaju gdje imaju stanove”, kazao je drugi sagovornik u emisiji “Bez granica”.

Pogledajte: