“Opasan sam. Rušio sam drveće, borio se sa aligatorom. Pecao sam s kitom, stavio sam lisice munji, smjestio sam grom u zatvor. Prošle sedmice sam ukrotio jednu stijenu, ali sam brz. Jao što sam brz. Sinoć sam u sobi prije spavanja ugasio svjetlo, te stigao do kreveta prije nego što se ugasilo”, rekao je Muhammad Ali nakon velike pobjede u kultnom meču protiv Georgea Foremana u Zairu.

Mnogi su ga već odavno proglasili najboljim sportistom svih vremena. Iako ne živiš u vremenu kada je Muhammad Ali bio aktivan bokser, na internetu možeš danas doći do svega, pa tako možeš pregledati sve njegove borbe i dokumentarce o njemu, kao što sam i ja uradio. Jedno je jasno, svijet nikada nije vidio takvog boksera kao što je bio Ali. Unikat. Doktor i majstor provokacije i mentalnih igrica. Čovjek koji je riječima prebijao svoje protivnike prije nego što je borba i počela. S većinom je upalilo, s Frazierom, primjera radi, nije. Joe je bio toliko ljut da se u njegovim očima vidjela krv prije borbe. 

“Selam alejkum kćeri. – Alejkumusselam, tata. – Koliko ono tvoj otac ima godina? – 37. – Da, 37. Vidi, razmišljam da se ponovo borim, pa da probam da vratim pojas po četvrti put. – Nemoj tata, nemoj da se boriš. Ti si star. – Ja sam star?”, kaže kroz smijeh Muhammad Ali u razgovoru s kćerkom Maryum.

Dvije godine kasnije Ali se borio protiv Trevora Berbicka u svojoj posljednjoj profesionalnoj borbi. Izgubio je odlukom sudija, nije uspio osvojiti titulu prvaka svijeta. Ali se povukao. Već prije tog meča mnogima je bilo jasno da s Alijem nešto nije uredu. Ponekad se događalo da ga ljudi ne razumiju tokom njegovog govora. Parkinsonova bolest je bila prisutna, ali nije bila otkrivena. Biće ustanovljena tri godine kasnije.

Foto: YouTube/Printscreen

Sve je počelo na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine. Ali je još bio amater, ali je na Olimpijadi u borbi s drugim amaterima bokserima uspio suvereno da osvoji zlatnu medalju. Šetao je kroz olimpijsko selo kao zvijezda. Bio je pravi hit Olimpijade u Rimu. Tada još uvijek pod imenom Cassius Clay. Rimljani su ga često ispitivali otkud da nosi klasično rimsko ime (Cassius Marcellus Clay). Kada se vratio sa Olimpijade iz Rima otišao je u svoj Lousville da nešto pojede, ali mu je vlasnik restorana rekao da crnci nisu dobrodošli u njegovom lokalu.

“Ja sam olimpijski šampion, vidiš li ovu medalju oko vrata. Hoću da jedem”, vikao je Ali, a vlasnik restorana mu je samo odgovorio: “Za mene si i dalje samo crnčuga”. 

Clay je napustio restoran, a za njim je krenulo nekoliko lokalnih kabadahija koje su imale namjeru da se potuku s olimpijskim šampionom. Napravili su veliku grešku. Ali ih je sve redom pospremio na pod. 

Brojni su se oduvijek pitali otkud Aliju onakvo umijeće da izbjegava udarce protivnika, bez ikakve zaštite rukama. Refleks koji nikada do tada nije viđen. Odgovor na to pitanje je dao Alijev brat, Rahaman. 

“Kada smo bili mlađi stajali bismo između dvije kuće, u uskom prolazu. Muhammad je onda od mene tražio da ga gađam kamenjem. Gađao sam ga, a on se samo izmicao. Nijedan ga nikada nije pogodio”, rekao je Rahaman.

Uskoro je stigla borba protiv Britanca Henryja Coopera. Mediji su tvrdili da je Britanac izraziti favorit, a Ali je rekao da će Coopera srušiti u petoj rundi. Nije ga srušio, ali je Ali pobijedio u petoj rundi. Prije meča je u ring ušao sa krunom na glavi. Britancima se to nimalo nije dopalo.

“Pitate me zašto sam stavio krunu na glavu prije ulaska u ring? Pa to je vrlo jednostavno. Vi u Velikoj Britaniji imate kraljicu, ali nemate kralja. Ja sam vaš kralj”, rekao je novinarima nakon tog meča Ali.

U Miamiju 1964. godine održan je prvi meč u kojem se Muhammad Ali borio za titulu prvaka svijeta u teškoj kategoriji. Bio je to meč protiv Sonnyja Listona, koji je tada važio za kriminalca, osim što je bio bokser. Niko nije davao ni najmanje šanse Muhammadu Aliju.

Foto: YouTube/Printscreen

“Sonny Liston je veliki ružni medvjed. Kada ga pobijedim, pokloniću ga zoološkom vrtu”, govorio je Ali prije meča.

Muhammad Ali je pobijedio Listona koji mu je predao meč. Iako i danas mnogi pokušavaju da izvuku određene kontroverze iz tog duela, Ali je po prvi put postao prvak svijeta. Dan nakon pobjede protiv Listona, Muhammad Ali je prešao na islam i promijenio ime iz Cassius Clay u Muhammad Ali. Tvrdio je kako je ime Cassius Clay ime robova, a on ne želi da bude rob.

Nadugo nakon toga su počeli prvi problemi za Alija. Dobio je poziv da ide u rat protiv Vijetnamaca, što je izričito odbio. Zbog toga je osuđen na pet godina zatvora, ali je nakon plaćene kaucije izbjegao da ide u zatvor. Ipak, tri i po godine se nije mogao boriti, jer mu je oduzeta licenca. Bile su to najbolje Alijeve godine.

“Zašto da idem u rat protiv Vijetnamaca? Ništa mi loše nisu učinili. Oni me ne zovu crnčugom, kao što to rade neki ovdje. Ne želim da ubijam ljude koji mojoj zemlji ništa nisu učinili. Ako Vijetnam napadne SAD, biću prvi koji ću braniti svoju zemlju”, rekao je Ali.

U vrijeme kada je rasizam vladao SAD-om Muhammad Ali je bio poželjan gdje god da se pojavio, bez obzira da li se radilo o bijelcima ili crncima. Predavao je po fakultetima i ljude pozivao na mir. Nedugo nakon toga je napravljena slika mučenika Alija, inspirisana slikom San Sebastiana, u čijem tijelu se nalaze koplja ispaljena iz luka. Ali je svom fotografu Georgeu rekao imena šest ljudi koji su ispalili te strijele. Uglavnom se radilo o vojnim zapovjednicima i visokim zvaničnicima koje je Muhammad krivio jer su ga poslali u zatvor i oduzeli mu licencu.

Muhammad Ali je nešto kasnije dobio svoju zvijezdu na Aleji slavnih u Hollywoodu, ali nije želio da se ta zvijezda nalazi na tlu.

Foto: YouTube/Printscreen

“Ja nosim ime Muhammad, što je ime poslanika Muhammada. Ne želim da se njegovo sveto ime nalazi na tlu i da neko gazi po njemu. Ako želite, možete tu zvijezdu staviti sa strane”, rekao je Ali.

I zaista je tako i učinjeno. Alijeva zvijezda je jedina zvijezda koja se danas sa strane nalazi u Aleji slavnih. Kada ga je novinar tokom jednog intervjua pitao koliko ima tjelohranitelja, Ali je sarkastično počeo da broji, a onda je rekao:

“Imam jednog tjelohranitelja. On nema oči, ali sve vidi. On nema uši, ali sve čuje. Kada želi da stvori nešto, samo naredi da bude i to dođe u postojanje. On zna naše tajne koje su u tihim mislima. To je Allah! On je moj tjelohranitelj. On je tvoj tjelohranitelj”, odgovorio mu je Ali.

Još jedna emotivna priča datira iz vremena kada se Ali nije mogao boriti. Naime, jednog dana njegov fotograf George ga je upoznao sa mladim dječakom Jimmyjem koji je bolovao od leukemije. Ali se fotografisao s njim, a onda mu je na pozadini slike napisao: “Ja ću pobijediti Foremana, a ti ćeš pobijediti rak”. Ipak, nekoliko sedmica kasnije dječaku se pogoršalo stanje. Ali je čuo za to, pa je nakon treninga krenuo u bolnicu da bi posjetio dječaka. Kada je stigao rekao mu je ono što je već napisao na poleđini fotografije, a onda mu je dječak odgovorio: “Ne. Ti ćeš pobijediti Foremana, a ja sada idem Bogu da mu kažem da sam te upoznao”, odgovorio mu je dječak. Muhammad Ali dva dana nije pričao nakon toga. Dječak je otišao na nebo nekoliko dana kasnije.

Prije borbe protiv Foremana, Ali je boksovao protiv Joa Fraziera. Prije prvog meča u Madison Square Gardenu, Ali je govorio kako je Frazier neznalica, kako je gorila, kako ne zna da priča, kako je ružan da bi bio šampion. Joa je to toliko pogodilo da je šakama u svlačionici udarao u zidove. Vidjela se krv u njegovim očima. Kao da je želio da pošalje Alija na drugi svijet u ringu. Joe Frazier je pobijedio.

Ali se kasnije revanširao Frazieru za taj poraz, ali je u međuvremenu saznao da je Fraziera žestoko povrijedio riječima. Navodno su Frazierova djeca iz škole dolazila plačući, jer su ih djeca zadirkivala. Frazier je bio posebno ljut jer je Aliju pomagao da ovaj vrati licencu nakon pauze, a Ali mu je odgovorio na ovaj način. Pomirenje s Frazierom je stiglo tek nekoliko godina kasnije, kada su obojila postali oronuli starci.

Foto: YouTube/Printscreen

George Foreman je imao vjerovatno najjači udarac u istoriji boksa. Meč se održao u Zairu, a nazvan je “Rumble In The Jungle”. Foreman je tokom šest rundi ispaljivao projektile prema Aliju, a onda mu se Muhammad primakao na uvo i rekao: “Zar je to najbolje što možeš da uradiš?”

“Tada sam shvatio da je to to. Da mu ne mogu ništa. Ja sam već ispalio sve što sam imao, a on me u šestoj rundi pita je li to sve što imam. Bio sam izgubljen”, rekao je George Foreman.

Nakon što se svijetu boksa predstavio Mike Tyson i nakon što je osvojio titulu prvaka svijeta, napravljena je emisija u kojoj su gostovali Ali i Tyson. Novinar je upitao Alija ko bi pobijedio kada bi se danas borili Tyson i Ali iz najboljih dana.

“Mike bi pobijedio. Udario bi me i ja se više ne bih podigao s poda”, rekao je Ali, a na to je Mike odgovorio: “Naravno da bi pobijedio Muhammad. On je najbolji bokser svih vremena, to je tako jednostavno”.

Vjerovatno najbrutalniji meč u istoriji boksa održan je u Manilli 1975. godine. Čak 15 rundi u teškim vremenskim slovima na +40 stepeni Celzijusa. Ali i Frazier su se tukli kao da ih nije bilo briga da li će neko izgubiti život tokom ovog meča. Ipak, Frazierov trener je prekinuo borbu i rekao kako nije mogao dozvoliti da mu Joe izdahne na rukama. Ali je nakon meča rekao da mu je ovo nešto najbliže odlasku s ovog svijeta što je ikada osjetio.

“Treneru, zašto je ovdje mračno, zašto niko ne upali je**** svijetlo?”, rekao je Frazier nakon meča, a trener mu je odgovorio: “Šampionu, sva svijetla su upaljena”. Joe Frazier je potpuno bio slijep. Nakon meča je dao sljedeću izjavu:

“Pogodio sam ga udarcima koji bi srušili zid, a on je ostao na nogama. Bog mi je svjedok, on je veliki šampion”, rekao je Frazier o Aliju.

Vječni šampion je otišao na vječni počinak. Njegova djeca su mu pred sami njegov odlazak rekla kako sada može da ih pusti i kako može da ide kod Boga. Njegovo šampionsko srce je kucalo 30 minuta kasnije nakon što su mu otkazali svi organi. I sam Muhammad Ali je svojevremeno izjavio:

“Bog mi je dao bolest kako bi mi rekao ko je broj jedan”, rekao je Ali.

Foto: YouTube/Printscreen

“Tokom jedne šetnje mi je rekao: ‘George, znaš li da sam imao najbržu ruku svih vremena u boksu’. – Da, imao si, u svojoj kategoriji. – Ne, ne, u svim kategorijama. – Ma ne, bilo je bržih od tebe u nekim drugim kategorijama. – Hoćeš li da vidiš kako mi je brza ruka? – Rekao sam mu: ‘Hoću’, a on mi je odgovorio: ‘Hoćeš li opet?'”, rekao je Alijev fotograf George.

Leti kao leptir, ubada kao pčela. Muhammad Ali. Vječni šampion. Najbolji ikada.

Sport.ba