Nakon dvodnevne potrage, 5. septembra 2019. godine u selu Vusanje kod Gusinja pronađeno je tijelo Plavljanina Admira Lukovića. Razlozi koji su ga naveli da izvrši samoubistvo danas više uopšte nisu važni, niti bi njihovo otkrivanje moglo biti od bilo kakve pomoći njemu i svima onima koji su ga poznavali i voljeli. Ali, iza njega, bez osnovnih uslova i sredstava za život, ostala je supruga sa dva maloljetna sina od 8 i od 5 godina, a njima je pomoć i te kako bila potrebna.

U Plavu, na sreću, postoji Nevladina organizacija „Prijatelji Plava“ i bezbroj dobrih ljudi koji su, kao i mnogo puta prije toga, priskakali u pomoć svima kojima je bila neophodna. Njihovom munjevitom akcijom, za svega tri nedjelje, u naselju Bobeza pored Plavske rijeke, par stotina metara udaljenom od centra grada, 28. septembra 2019. započela je izgradnja nove kuće za Admirovu suprugu i dva maloljetna sina. Danas, dva mjeseca nakon početka radova, zahvaljujući brojnim donatorima koje je ovdje nemoguće nabrojati, kuća je već pokrivena, a šupljine za prozore i vrata zatvorene su eloksiranom bravarijom. Iako je 1. decembar, a Visitor već uveliko prekriven snijegom, “Prijatelji Plava” i danas rade punom parom, a radiće dok god to vremenske prilike budu dozvoljavale.

Foto: Adem Ado Softić

Plav se nalazi na nekih četrdesetak kilometara južno od Berana pa je vijest o izgradnji kuće za porodicu Admira Lukovića sa malim zakašnjenjem stigla i do čovjeka bez koga nije prošla skoro ni jedna humanitarna akcija u ovom dijelu Crne Gore za prethodne 22 godine od kad je u Beranama osnovao Dioničarsko društvo „ELOKSIR PLUS“ za izradu i ugradnju eloksirane bravarije. Pošto su “Prijatelji Plava” već bili postavili sva vrata i prozore, njegova prva rekcija bila je donacija spoljašnjih roletni za čitavu kuću Lukovića, a nakon njihove ugradnje ostavio je širom otvorena vrata i telefonsku liniju za svaku drugu vrstu pomoći ljudima iz Plava koji su pokrenuli ovu veliku humanitarnu aciju.

Vladan Popović je čovjek koji se među prvima odazvao pozivu za pomoć oko saniranja posljedica požara na kući legendarnog Svetislava Milivojevića Baćka po kome se trafika ispod zgrade Osnovnog suda u glavnoj beranskoj ulici, kultno mjesto i glavno sastajalište Ivangrađana, i danas zove „Baćkova trafika“. Njegova kuća iza nekadašnje Štamparije u Šaćinoj bari bila je skoro potpuno uništena u požaru koji je izbio na Bogojavljenje, 19. januara 2017. godine. Već na prvoj donatorskoj večeri pod nazivom „Vidimo se kod Baćkove trafike“ koju smo organizovali u Lounge baru „Royalto“ Vladan je donirao kompletnu stolariju, ulazna vrata i sve prozore za njegovu novu kuću. Baćkove suze radosnice prilikom predaje ključeva i topli pogled zahvalnosti bili su najveća Vladanova satisfakcija za sve što je uradio da pomogne čovjeku čije je ime postalo jedan od sinonima za Ivangrad i našu mladost provedenu u njemu.

Admir Luković nažalost danas ne može da zaplače i pokaje se za ono što je prije tri mjeseca u trenutku slabosti uradio sebi i svojoj porodici. Ali zato sve dobre ljude okupljene oko NVO „Prijatelji Plava“ koji već dva mjeseca danonoćno rade na izgradnji kuće za njegovu suprugu i djecu, odnekud sigurno gleda toplim pogledom zahvalnosti i očima bez suza koje su prije tri mjeseca zajedno sa njegovom mladošću zauvijek presušile.

Istim pogledom zahvalnosti kojim gleda Esada Bajraktarevića – predsjednika NVO „Prijatelji Plava“, Harisa Šahmanovića – sekretara, Džavida Canovića, Edina Cecunjanina – Macana, Jasmina Purišića, svoju braću Jasmina, Asmira i Ervina Lukovića i sve ostale koji svojim radom i donacijama već skoro tri mjeseca aktivno učestvuju u zbrinjavanju njegove porodice, on danas gleda i našeg Vladana Popovića čija je humanost odavno prešla sve moguće granice i razbila sve vještački nametnute barijere među ljudima. On je danas Prijatelj Plava, Prijatelj Berana, Prijatelj Planete, Prijatelj Čovjeka i svih onih koji u ovom svijetu beznađa još uvijek vjeruju u prijateljstvo i humanizam bez granica.

Dok god postoje takvi ljudi, ovdje će postojati i nada u bolje sjutra za sve nas na ovoj napaćenoj planeti, koju danas pokreću i tjeraju da se i dalje vrti još samo otkucaji njihovog velikog srca. Da nije njih i njihove humanosti, Zemlja bi odavno presudila sebi kao što je to 3. septembra ove godine uradio mladi Admir Luković u Vusanju.

Adem Ado Softić