Juče je na ahiret preselio Jakub Durgut.

Na ahiret je otišao u svom stilu, onako kako je volio da živi: brzo, nečujno i lahko. Onako kako je i želio.

I ranije su Pljevlja i Islamska zejednica gubili svoje drage i istaknute ljude. Ali uvijek smo imali vremena da se makar i nesvjesno pripremimo za to neizbježno. Juče nismo bili spremni.

Njegova odlučnost, hrabrost i iznad svega ljudskost su one osobine koje sam ja spoznao u jednom čovjeku. U Jakubu. Odlučan u borbi za pravdu, a protiv zuluma koji je i on sam osjetio na svojoj koži, hrabar da istraje do kraja, a istovremeno i dovoljno čovječan i častan da pruži ruku ljudskosti, da oprosti.

Na vijest o Jakubovoj smrti bezbroj poziva i poruka. Nevjerica. Nije još završio započeto. Ne sjećam se početaka našeg prijateljstva i saradnje. Ali, znajući njega, vjerovatno je sve počelo uz popodnevnu kafu. Tako je započinjao sva svoja prijateljstva. A imao ih je ne malo. Bio je čovjek iz raje, od raje i za raju. Bio je čovjek kojeg svi vole i čije društvo svi žele. Bio je čaršija. Ona stara, kulturna, nasmijana i uglađena Pljevaljska čaršija.

U Pljevlja je došao u vrijeme agresije na BiH i od prvoga dana se stavio na rapolaganje Islamskoj zajednici. Praktično od prvoga dana je na sebe uzeo gotovu svu odgovornost za rad i funkcionisanje Odbora Islamske zejednice Pljevlja. A istovremeno i kao član Mešihata Islamske zejednice daje nemjerljiv doprinos u radu institucija Islamske zajednice u Crnoj Gori.

Istovremeno se bavio i radom na istraživanju i dokazivanju ratnih zločina na području Bukovice. Pisao je tekstove za mnoge medije u zemlji i okruženju. Bio je omiljeni saradnik svih redakcija. Ostaće da se pamti njegova ljubav prema fotografiji. Bezbroj slika sa svih događaja kojima je prisustvovao, bezbroj tekstova i anegdota, bezbroj prijatelja i poznanika.

Islamska zajednica u Pljevljima i Crnoj Gori, grad Pljevlja i Pljevljaci su izgubili jednog velikog čovjeka. Kako rekoh, nismo bili spremni za ovo. Gospodar Uzvišeni da ti se smiluje i da ti oprosti. Pljevlja i Pljevljaci, prijatelji i poznanici su ti halalili.

Neka ti je lahka zemlja naš dobri jarane, Jakube.

Samir Kadribašić