Dvije sedmice su bili zarobljeni u pećini: Dječaci sa Tajlanda obilježili godišnjicu spasavanja, a prava istina je dugo skrivana (VIDEO)

Prema prvoj veziji događaja, dječake koji nisu umjeli da plivaju, ronioci su obučavali u samoj pećini kako da plivaju i rone ne bi li ih izvukli na površinu, ali tek početkom ove godine britanski istraživački novinar Lijam Kokrejn otkrio je da je to bila laž

Trener i devet mladih tajlandskih fudbalera obilježili su danas maratonom godišnjicu od akcije međunarodnog tima spasilaca u kojoj su izvučeni iz djelimično poplavljene pećine Tam Luang na sjeveru Tajlanda. Danas se ta akcija smatra čudom, a tek mjesecima kasnije otkriveno je kako je to čudo izvedeno.

Cilj maratona bio je da se prikupe sredstava za poboljšanje uslova u sada popularnom turističkom pećinskom kompleksu u kojem su fubaleri bili zarobljeni pune dvije nedjelje i to uoči početka sezone mosusnkih kiša. Maraton je još jednom podsjetio na dramatične detalje akcije koju je bez daha pratio cio svijet.

Prema prvoj veziji događaja, dječake koji nisu umjeli da plivaju, ronioci su obučavali u samoj pećini kako da plivaju i rone ne bi li ih izvukli na površinu, ali tek početkom ove godine britanski istraživački novinar Lijam Kokrejn otkrio je da je to bila laž.

Foto: Printscreen/Discovery UK

Kako je Kokrejn utvrdio, ronioci su i sami znali da to nije moguće, iako su roditelje dječaka ubjeđivali da će biti tako. Oni koji su bili u pećini, znali su da dječaci koji nikada nisu ronili i plivali prije toga ne mogu tako neiskusni da se provuku kroz opasne tunele i da je jedini način bio je da im daju sedative, uspavaju ih i stave im maske sa kiseonikom da bi ih iskusni ronioci izvukli napolje.

KLJUČNI PROBLEMI

Ključno je bilo da maske čvrsto prijanjaju da ne bi spale, zbog čega je postojao problem sa veličinom maski. Iako ih je bilo na desetine, većina je pravljena za odrasle. Samo četiri bile su za djecu, ali pitanje je bilo da li i one odgovaraju za najmlađe dječake.

Problem su bili i sedativi. Da bi uspavali dječake morali su da pozivu specijaliste. Izbor je pao na dva iskusna ronioca iz Australije – anesteziologa, doktora Ričarda Harisa (poznatog kao doktor Hari,) i njegovog prijatelja, doktora Krega Čalena, penzionisanog veterinara.

Foto: Facebook

Pred doktorom Harijem, koji inače drži ronilačku obuku za spasilačke timove, bio je delikatan zadatak da odredi količinu ljekova koji dječaci treba da prime da bi mogli da ostanu tri sata uspavani dok ih ne izvuku na površinu. Znajući u kakav se rizik upuštaju, obojica su od tajlandske vlade tražili diplomatski imunitet. Postojala je realna opasnost da neko od dječaka umre, za šta oni nisu željeli da snose odgovornost.

Za doktora Harija, ključno pitanje koji koktel ljekova je pravi. Kako ovakva operacija nikada nije bila sprovedena, ni doktor nije mogao da se osloni na već postojeće preporuke. Odlučio je da dječacima da prvo da tabletu anksiolitika ksanaksa, da ih oslobodi straha, zatim injekciju ketamina u nogu (pet miligrama po kilogramu) da ih uspava. Ketamin djeluje brzo, ali traje samo sat vremena, zbog čega bi u toku akcije ronioci morali da im ponovo ubrizgaju već spremljene injekcije.

Foto: Printscreen/BBC

Treći lijek koji su dječaci dobili takođe je ubrizgan u nogu i reč je o atropinu, čija je funkcija da smanji proizvodnju pljuvačke od koje bi mogli da se udave. Dokotor Hari nije bio siguran da će koktel ljekova koji je spremio biti djelotvoran. Kasnije je priznao da je čak u jednom trenutku pomislio da su šanse da uspije nula. Čak i oni optimističniji očekivali su da neće izvući sve dječake, čak su procjene bile da bi pet dječaka moglo da umre.

Kada im je saopšten plan, dječaci u pećini se nisu uplašili niti počeli da plaču. Željeli su da izađu napolje. Ronioci su im tražili da napišu poruke svojim porodicama, koje će krenuti ka površini prije njih, da bi u slučaju da ne uspiju da izađu napolje njihovi roditelji mogli da dobiju posljednje reči svoje djece. Pisma su pisana na posebnoj vrsti vodootpornog papira.

APLAUZI I DRAMA

Prvi je ka površini krenuo 14-godišnji Note. Doktor Park, koji je bio sa dječacima u pećini, dao mu je tabletu, a doktor Hari injekciju, dječaku je obučeno zaštitno odijelo i stavljena maska. Spasioci su mu vezali ruke i zatim zavezali konopac iz leđa, da bi se osigurali u slučaju da se dječak probudi nakon prestanka dejstva ketamina i pokuša da se oslobodi.

Britanski ronilac Džejson Malison dobrovoljno se javio da povede prvog dejčaka. Nakon prolaska kroz mutne kanale, povremeno su nailazili na komore u pećini (baze spasilaca) gdje ih je čekala ekipa da provjeri dječakovo stanje i da mu potrebnu dozu lijekova. Sve je išlo po planu.

Oko 100 ljudi učestvovalo je u akciji. Kada je prvi dječak stigao do površine, uslijedilo je oduševljenje i aplauzi, piše “Blic”.

Sve je išlo kao treba do četvrtog dječaka, koji je loše reagovao na lijekove, zbog čega je operacija na kratko stopirana. Nakon pola sata i nove doze lijekova i on je bio spreman da krene ka površini.

Drugog dana akcije, na isti način spasena su još četiri dječaka, ali nije bilo tako jednostavno. Jedan od njih počeo je da se budi dok ga je ronilac Džejson Malison vodio ka površini. Uspio je da mu da injekciju ketamina, a dječak se po izlasku na površinu ničega nije sjećao.

Komentari

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments
Idi na VRH

error: Content is protected !!