Jedan trubač koji je svirao sa nama otpjevao je Titu na Brionima tu pesmu i on je rekao: “Pa, to je krasna pjesma! Takve pjesme nam trebaju!” I preko noći je to postao ogroman hit! A, naravno, po običaju, niko ne govori da pjesma pripada kompozitoru, nego pjevaču koji ju je otpjevao, ispričao je Zahar

Pjesma “Jugoslavijo”, istaknutog srpskog kompozitora i violiniste Milutina Popovića Zahara, postala je u vrijeme SFRJ prava pravcata himna jugoslovenskog patriotizma, a poslije raspada države i dalje izaziva snažne emocije kod jugonostalgičara.

Čak i u mlađim generacijama teško je naći osobu koja ne zna čuvene stihove “Od Vardara pa do Triglava, od Đerdapa pa do Jadrana…”, ali većina ne zna da se iza nastanka pjesme i njene slave krije vrlo zanimljiva priča, i da je ova numera u startu bila odbačena i žestoko kritikovana u javnosti.

Gostujući prije nekoliko godina u emisiji “Pesma kao lek”, Zahar je otkrio kakve muke je imao zbog svoje kompozicije za koju je napisao i muziku i tekst, i to vođen iskrenim mladalačkim patriotskim osjećanjima, piše portal Srbijadanas.com.

Na ploči je kao autor muzike potpisan Danilo Živković, koji je prvi otpjevao ovu pjesmu, a Zahar je naveden samo kao autor teksta, ali to je bio tek početak zavrzlame.

“To je smiješno i tužno. Danilo Živković je dobio od jednog makednoskog pjevača pjesmu koja se zvala “Zemljo Makedonijo”. Pošto smo se družili, Danilo mi je rekao da je dobio tu pjesmu, da bi napravio verziju na srpskom. Ali on mi je rekao: ‘Zašto bih to radio, evo uzmi ti i napravi nešto od toga’. Ja sam na osnovu te melodijske linije iz refrena ‘Zemljo moja, Makedonijo, ja te sakam, Makedonijo’ napravio cijelu pjesmu ‘Jugoslavijo’ i cio originalan tekst. I, naravno, ponudio sam je Danilu Živkoviću, koji ju je samo otpjevao. Međutim, kada je pjesma izašla u Jugotonu, to je naišlo na žestoku osudu u štampi. Čak je i ‘Jež’ pisao da je to sramota i šund. Onda je moj prijatelj Danilo meni rekao: ‘Ja ću tebe morati da tužim, ti si meni ugrozio karijeru. Ti si me natjerao da pjevam ovu pjesmu!’ Pa, kako ja mogu da natjeram zrelog čovjeka na nešto?”, prisjetio se Zahar.

Međutim, došlo je do neočekivanog obrta!

“Jedan trubač koji je svirao sa nama otpjevao je Titu na Brionima tu pesmu i on je rekao: ‘Pa, to je krasna pjesma! Takve pjesme nam trebaju!’ I preko noći je to postao ogroman hit! A, naravno, po običaju, niko ne govori da pjesma pripada kompozitoru, nego pjevaču koji ju je otpjevao. Danilo je, naravno, odustao od tužbe, pa je čak i pjesmu prisvojio kao autor, iako nije napisao ništa i uglavio se čak i da dobija pare od autorskih prava. Ja sam riješio da ga tužim, ali tužilac mi je rekao: “Nemoj, to je sad uzelo maha, to bi bilo jako loše po javnost. Pusti ga! Znaju svi da je to tvoja pjesma’. Danila sam pitao: ‘Zašto, bre, to radiš? Odlikovanja dobijaš za moju pjesmu!’ A on mi je rekao: ‘Pokvaren sam, to je jače od mene!’ Bog da mu dušu prosti, bio je talentovan, mogao je da napravi pjesama koliko je htio, ali, eto… To je bilo jedno gorko iskustvo za mene”, ispričao je Zahar.

Iako se opekao sa numerom “Jugoslavijo” i imao negativno iskutsvo sa uplivom politike u muziku, to Zaharu nije bila posljednja patriotska pjesma. Kasnije, on je stvorio još sličnih kompozicija, među kojima su “Živela Jugoslavija” i “Hej, Jugosloveni”.