Gusinjanin Din Pjetrović, koji je 2015. godine ostao nepokretan nakon saobraćajne nesreće, počeo je da, tokom fizikalnih terapija, osjeća peckanje i bol u nogama, što je, kako su mu kazali ljekari, dobar znak u njegovoj misiji da ponovo stane na svoje noge.

Din je na liječenje u tursku bolnicu „Liv“ otišao nakon pisanja Portala Revije Fokus, kada je pokrenuta akcija u SAD, a u pomoć su mu priskočili i ljudi iz Gusinja i Plava. Novac je sakupljen u rekordnom roku, pa je ovaj skromni mladić već 14. juna počeo da prima prve terapije sa kojima je završio 14. jula.

Nakon preporučene pauze, 3. septembra je, u pratnji majke, ponovo došao u Tursku i nastavio sa iječenjem, a trenutno prima treću terapiju od ukupno četiri.

„Jedan ciklus terapije sastoji se u primanju matičnih ćelija, a ta intervencija se izvodi u potpunoj anesteziji. Potom slijedi pet fizikalnih terapija i deset injekcija, svakog dana po jedna u različitu nogu. Istovremeno, u sobi gdje sam smješten svakog dana radim po sat vremena vježbe. Zatim se pravi pauza od 15 dana i opet isto. Na taj način, kako su mi kazali ljekari, treba da profunkcionišu nervi u nogama“, kazao je Din u razgovoru za Portal Revije Fokus.

Doktor mu je u junu, kaže, rekao da će, ako nakon drugog ubrizgavanja matičnih ćelija ne bude rezultata, prekinuti sa terapijom, jer rezultata ne može biti.

„Na sreću, već tada sam počeo da na fizikalnim terapijama osjećam peckanje, što, kako su mi pojasnili, znači da nervi počinu da funkcionišu. Osim toga, mnogo se sveukupno bolje osjećam, ojačao sam, tako da se, na primjer, nakon druge terapije u specijalizovani kombi prebacujem sam, dok su do tada morala da mi mi pomažu dvojica muškaraca“, kaže Din.

Dodaje i to da mu noge više nisu hladne kao ranije, da imaju normalnu tjelesnu temperaturu, da na njima ostaju otisci nakon jačeg dodira, da reaguju na određene metode kojima ljekari ispituju kako funcionišu…

„Nakon četvrte terapije ljekari će reći će šta dalje da radim. Za sada ne znam više“, rekao je on.

Prezadovoljan je uslugom i tretmanom u bolnici i ne propušta priliku da još jednom zahvali svim ljudima koji su mu pomogli i omogućili liječenje.

„Neizmjerno hvala svima koji su mi pomogli da danas budem ovdje. Nemam riječi kojima bih izrazio svoju i zahvalnost svoje porodice onima koji su mi omogućili da svoju borbu nastavim na pravom mjestu“, kazao je Din.

Svetlana Peruničić