27. januar je dan kada međunarodna zajednica obilježava Dan sjećanja na holokaust, prisjećanjem na užase koje je nacistička Njemačka počinila tokom Drugog svjetskog rata, kao i na hrabrost onih koji su rizikovali svoje živote kako bi spasili Jevreje i druge od nacističkih kampova smrti.

Tatjana Voroško i Kostijantin Golubčik iz ukrajinskog servisa Glasa Amerike prenose priču o jednom jevrejskom dječaku kojeg je spasila ukrajinska porodica i koji je, kada je odrastao, postao dobitnik Nobelove nagrade za hemiju.

Roald Hofman rođen je u porodici inženjera Hilela Safrana i njegove supruge Klare, učiteljice, 1937. godine. Nakon što su njihovo mjesto okupirale njemačke snage, mlada porodica poslata je u koncentracioni logor. U januaru 1943. godine, Klara je pobjegla iz logora sa svojim sinom i pronašla sklonište na tavanu obližnje seoske škole.

“Imao sam pet i po godina kada sam otišao na tavan, a sedam kada sam izašao”, priča Nobelovac Roald Hofman.

Zajedno sa još tri člana porodice, Klara i Roald skrivali su se na tavanu tokom 15 mjeseci.

“Gledao sam sa tavana djecu kako se igraju. Oni su bili na odmoru, slobodni. Ja sam im zavidio, nisam mogao da izađem, ali bio sam tiho dijete”.

Seoski učitelj Mikola Djuk živio je u školskoj zgradi sa svojom suprugom Marijom i njihovo troje djece.

Foto: Wikipedia

“Oni su krili petoro ljudi na tavanu svoje školske kuće. Petoro ljudi. To nije samo jedna osoba. I učinili su to sa najvećim rizikom za sopstveni život”, ističe Hofman.

Poslije rata, Klara i njen sin postali su interno raseljena lica u Poljskoj, Čehoslovačkoj, Austriji i Njemačkoj. Nakon što se preudala i uzela novo prezime, Hofman, Klara i Roald preselili su se u Sjedinjene Države. Briljantan student, Roald je bio uspješan u školi i upisao je Univerzitet Harvard, a kasnije i Univerzitet Kolumbija na kojem je doktorirao. Godine 1981, sa 44 godine, nagrađen je Nobelovom nagradom za hemiju.

“Znao sam kada smo završili rad da je veoma dobar, za Nobelovu nagradu. Uradio sam to veoma mlad. sa 27-28 godina. Ali, ipak je bilo iznenađenje. Odmah sam otrčao i pozvao majku… Bio sam veoma blizak sa majkom”.

Hofman je proveo radni vijek kao profesor na Univerzitetu Kornel.

“Njegov rad prostire se na cijelom polju, od organske do neorganske hemije, sve do organometalne hemije”, priča Stiven Goldberg, profesor hemije na Univerzitetu Adelfaj.

Na vrhuncu svoje naučne karijere, Hofman je počeo da se bavi pisanjem poezije i dramskih tekstova. Njegov posljednji komad je o jevrejskoj porodici koju je spasila ukrajinska porodica tokom Drugog svetskog rata.

Baš kao i u komadu, Hofmanovi su ostali u kontaktu sa porodicom koja ih je spasila.“Veoma sam srećan što sam se rodio u Ukrajini. Da sam ostao tamo, mogao sam da budem, na primer, veoma dobar psihijatar u Lavovu. Ali, to nije bila moja sudbina. Ja sam ovde i nisam nesrećan. Imao sam uspješnu karijeru, imam porodicu, veoma sam srećan. Doživotno sam zahvalan porodici Djuk jer ne bih bio ovdje da nije bilo dobrote Mikole i Marije Djuk”, zaključuje Hofman, prenosi Glas Amerike.