“Otišla je ta žena o kojoj ništa više nego bilo koji prosječni čitalac elektronskih medija ne znam, a ne mogu se oteti osjećaju da su svi, sve troje, otišli tragično zato što smo generalno gamad. Zato što ne marimo dovoljno jedni za druge. Zato što je istinska, nepatvorena empatija postala incident, zato što nam je važnije baviti se zlobnim komentarima i ismijavanjima po društvenim mrežama nego ljudima koji nas okružuju”, napisala je književnica Adriana Kuči

Foto: Avaz

Nakon što je objavljeno da je na bolji svijet preselila Alisa Mahmutović, majka tragično nastradalog dječaka Mahira Rakovca, javnost se počela uveliko da se oprašta od nesrećne majke čija je sudbina potresla mnoge, piše Aura.ba.

Mnogi su se prisjetili i linča kroz koji je Alisa svojevremeno prošla braneći istinu u koju je vjerovala, a koja se ticala njenog sina.

Poznata književnica Adriana Kuči možda je na najbolji način opisala nestanak ove porodice, direktno se obrušivši na razloge koji su doveli do trostruke smrti u kratkom periodu.

“Znala sam ko je Dubravko Lovrenović, onako, površno sam znala. Za njegovu ženu Alisu nikada prije strašne tragedije, samoubistva njihovog sina, u decembru 2015, nisam čula. I januaru su mediji objavili da je Dubravko umro. Od bolesti, premlad za umiranje. Kada sam jutros pročitala Najrin status da je umrla i Alisa, iako su moji osjećaji u svemu tome irelevantni, osjećala sam se kao da me je neko snažno udario u pleksus, a do daha, čini mi se, nisam došla ni sada, satima nakon saznanja. Umrla je, vjerujem, jer joj je bilo preteško živjeti, jer je prizvala bolest i prigrlila je. Umrla je s 40. Godine u kojima mnogi počnu zapravo živjeti, ostvaruju se, žene, rađaju djecu, planiraju i realizuju velike snove. Umrla je noseći najveću bol koju roditelj može osjetiti… Otišla je ta žena o kojoj ništa više nego bilo koji prosječni čitalac elektronskih medija ne znam, a ne mogu se oteti osjećaju da su svi, sve troje, otišli tragično zato što smo generalno gamad. Zato što ne marimo dovoljno jedni za druge. Zato što je istinska, nepatvorena empatija postala incident, zato što nam je važnije baviti se zlobnim komentarima i ismijavanjima po društvenim mrežama nego ljudima koji nas okružuju. Zato što smo hinje koje tračaju iza leđa i smještaju podvale, a u lice se smješkaju jedni drugima… Žao mi je… Jako mi je žao, iako vjerujem da je željela otići iz života kao iz hladne, mračne i vlažne zatvorske ćelije…”, kaže Adriana, opisujući naše društvo na brutalno iskren način, prenosi “Avaz”.

A mi, uistinu, i jesmo takvi.