Uzbuđenje pomiješano sa strahom obuzelo je majku pred susret sa najstarijom ćerkom. Dona Pejvi sjedi, zatim nervozno ustaje dok čeka ispred doma svoje ćerke…

Ugledaće će je prvi put poslije 52 godine.

“O, moj Bože, ne mogu da dočekam. Ne znam šta da radim, ali želim da budem ovdje”, jedva uspijeva da izusti dok broji minute do sudbonosnog susreta.

Nju su prije 50 godina, kao mladu mamu, roditelji primorili da odbaci svoje dijete i da ćerku da na usvajanje. Nije to nikada željela da učini, a od tog trenutka nije prestala da misli na nju.

“Svaki dan sam se molila za nju. Njeni roditelji bi dolazili i prolazili. Željela sam je uz sebe i molila nebesa da je našla dobre roditelje”, kroz suze govori Dona.

Kasnije se udala i dobila još dvije ćerke, Donu Šo i Dinu Bordelon, koje su medijima poručile da su, otkad znaju za sebe, želelje da upoznaju stariju sestru.

“Još od detinjstva smo osjećale da mami nešto ili neko fali”, izjavila je Šoova.

“Uvijek sam se pitala gdje je ona i šta sada možda radi. Starija sestra je postala mitska ličnost”, kaže najmlađa Dina.

Kako prenosi “Kurir”, godinama su tragali za njom. Dona je čak vratila i djevojačko prezime, nadajući se da će joj to pomoći da nađe izgubljenu ćerku. I onda je prije desetak dana to i uspjela! Njena ćerka, Šeron Gliden, sada sredovječna 52-godišnja žena, kontaktirala ju je preko Facebooka. Tek je nedavno otkrila da je usvojena kada su joj roditelji usvojitelji preminuli i kada je ušla u proces nasljeđivanja i istraživanja porodične istorije.

DNK test je upućivao na Donu. Njih dvije su pričale preko telefona i odlučile da se sastanu u gradiću Burneu.

“Ne mogu da dočekam. Osjećam se kao da opet treba da se porodim i da je prihvatim u naručje”, kaže Dona.

“Čekala sam na ovaj dan 30 godina”, rekla je najmlađa Dina.

Nakon višesatnog iščekivanja i decenijskih pitanja, majka je najzad mogla da pritrči ćerki u zagrljaj.

Zagrlile su se prvi put poslije 52 godine.

“Volim te”, odmah je izustila Šeron.

Po prvi put je osjećala da joj pripada.

“Moje oči, moja usta”, promrmljala je dok je dodirivala lice svoje biološke majke.

Porodica nije gubila vrijeme, pa su odmah počeli da stvaraju nova zajednička sjećanja. Bilo je jasno da liče, da imaju ista interesovanja, ukus…

“Osjećam se kao da prvi put u životu dišem. Znala sam da ću je ugledati u raju, ali nisam ni sanjala da će ovaj dan zaista i doći”, rekla je Dona.