“Rekli su mi da je stala nasred ceste i čekala da je auto udari. Neka djeca iz razreda ohrabrivala su je riječima: ‘Hajde, ubij se, hajde’, vozači su trubili, izmicali se, ali, na sreću, naišla su druga djeca i, kad su vidjela da se ona nimalo ne šali, odvukli je s ceste. Na sreću, Sacha nije uspjela u svojoj namjeri, ali bila je odlučna da umre. To je ono što me je najviše uplašilo. Kada sam kod kuće razgovarala s njom, bila je blijeda, potpuno drugo dijete, nekad vesela i nasmijana, puna života. Pitala sam je li htjela samo da privuče pažnju, je li se naljutila na prijatelje, a ona me zaustavila i rekla: ‘Mama, ja sam se željela ubiti. Skočila sam na cestu da se ubijem’”, govori novinarka

Ika Ferrer Gotić (Foto: Facebook)

Ika Ferrer Gotić, novinarka BHRT-a, prije nekoliko dana je na svom Facebook profilu objavila šokantan status u kojem je rekla da je njena 11-godišnja ćerka pokušala da počini samoubistvo zbog rasističkog zlostavljanja.

Ona je u pomenutom statusu između ostalog napisala:

“Zdravo, bagro bošnjačka, srpska i hrvatska! Zdravo, balije, četnici i ustaše! Zdravo, mrzitelji, hajvani, besposleni i retardi! Ili kako god se volite nazivati samo kako biste izbjegli nazivati se ‘ljudima’, ‘građanima’, ‘sunarodnjacima’. Zdravo vama kojima su anarhija i bezakonje štit i zdravo vama koji mislite da ste najpametniji, a niste se makli milimetar s mjesta. Ovo je Sacha. Njoj je 11 godina. Inače, moja kći. Da, ta o kojoj ste godinama slušali u medijima. Djevojčica kojoj su prvi dan škole, te neke 2011. godine, nanosili tjelesne povrede jer ima drukčiju boju kože, jer je lijepo odgojena i jer je moja kći”.

Ferrer Gotić je ispričala da je kap prelila čašu kada je njena starija ćerka Sacha (11), zbog nasilja u školi, odlučila da se baci pod automobil.

Inače, Sacha je tamnoputa djevojčica kubanskog porijekla.

Sarajevska novinarka se i dalje bori s emocijama.

“Sacha je dobro, odlazi na terapije, redovna je kod psihologa, odlazi na borilačke vještine da malo ojača samopouzdanje. Pokrenuli smo sve moguće aktivnosti da dijete izađe iz te depresije u kojoj se nalazila toliko dugo. Teško je suočiti se s činjenicom da sam umalo izgubila dijete, rekla je Ferrer Gotić.

Pokušaju samoubistva prethodilo je zlostavljanje u razredu, a maltretirali su je i dok su je pratili na putu kući.

“Rekli su mi da je stala nasred ceste i čekala da je auto udari. Neka djeca iz razreda ohrabrivala su je riječima: ‘Hajde, ubij se, hajde’, vozači su trubili, izmicali se, ali, na sreću, naišla su druga djeca i, kad su vidjela da se ona nimalo ne šali, odvukli je s ceste. Na sreću, Sacha nije uspjela u svojoj namjeri, ali bila je odlučna da umre. To je ono što me je najviše uplašilo. Kada sam kod kuće razgovarala s njom, bila je blijeda, potpuno drugo dijete, nekad vesela i nasmijana, puna života. Pitala sam je li htjela samo da privuče pažnju, je li se naljutila na prijatelje, a ona me zaustavila i rekla: ‘Mama, ja sam se željela ubiti. Skočila sam na cestu da se ubijem’”, govori novinarka.

Sacha je zbog vršnjačkog nasilja u nekoliko godina bila prisiljena da promijeni čak četiri škole. U posljednjoj, na Grbavici, zlostavljanje se posljednjih mjeseci intenziviralo. Maltretirali su je na nastavi, tokom odmora, poslije škole, ali i preko društvenih mreža. Ika je otkrila i grupu na Viberu koju su maloljetni zlostavljači nazvali ‘Bela ciganka’. Tamo je Sacha svakodnevno mogla da čita uvrede koje su joj upućivali. Rugali su se i sestri Tanyji, pričavši o njenim grudima ili menstruaciji. Nazivali su ih crnčugama i cigankama. Zovu ih ‘Bela’ jer zlostavljači misle da su Srpkinje, iako su djevojčice Holanđanke kubanskog porijekla, piše “Večernji list”, prenosi “Avaz”.

“Uvijek je bilo ‘djeca su se potukla’, ali samo moje dijete dolazi kući krvavo i s ogrebotinama po tijelu. Još od prvog razreda traje taj period koji je Sacha prošla u nevjerovatnim psihičkim i fizičkim bolovima, pa još od šeste godine posjećuje psihologa. Djeca su je prisilila da razmišlja o tome koje je boje kože i zašto je drugačija. Smršala je sedam kilograma jer su joj u jednom trenutku rekli da je debela. U posljednja dva mjeseca prestala je da ide na sportske aktivnosti, prestala da se druži…Inače, pričalica koja je vodila glavnu riječ, postala je ćutljiva djevojčica. To je trajalo šest godina, nakupilo joj se svega, a za to vrijeme niko nas nije saslušao. Ministarstvo nije odgovorilo ni na jedno pismo koje smo slali, kampanje smo radili protiv vršnjačkog nasilja, ja sam istupala o tome u medijima, nema šta nisam radila jer nisam mogla da vjerujem da me nitko ne čuje”, ispričala je Ferrer Gotić.

Dodaje kako su joj obje kćerke diskriminisane i da je sada u velikom strahu.

“Zbog svega, sada plaćam ženu koja je uz mlađu ćerku Tanyu neprekidno, svaki put kad izađe iz kuće, jer ne želim da prolazi kroz ono što je morala sestra”, objašnjava novinarka.

Ferrer Gotić priznaje da je i sama često znala da iskusi govor mržnje na svojoj koži.

“Nikako da otkriju koje sam nacionalnosti jer se smatram građankom BiH, pa me vrijeđaju riječima poput ‘četnjikušo, naći ćemo te’, ‘balijko jedna, ti ćeš nama govoriti’, ‘ako si se parila s crncem to je tvoj problem’, ‘kada te sretnem, iskasapiću te’. Svi su se zakačili za tu nacionalnu priču i promašili poentu jer mi ovdje govorimo o djetetu koje je željelo da počini samoubistvo. Taj status sam napisala četiri dana nakon izbjegnute tragedije, jer jedino što sam čula u svojoj okolini bilo je: ‘Saša? Je li ona Srpkinja?’ I zato sam tako reagovala, i mene su doveli do ruba. Svi oni koji mrze mene i moje crno dijete i sada mi prijete krijući se na društvenim mrežama iza lažnih imena, neka slobodno dođu”, kazala je za kraj Ika.