Fidel Castro je kubanski revolucionar koji je izgradio komunističku državu na samom pragu SAD-a i pet decenija prkosio moćnom komšiji. Bio je komunistička ikona 20. vijeka i istorija će ga pamtiti kao vođu koji je gotovo pola vijeka bio trn u oku velikom američkom bratu sa sjevera, državnik kojeg su obožavali i mrzjeli, divili mu se ili od njega strahovali

Bivši kubanski lider Fidel Castro preminuo je jutros u 90. godini života, objavila je državna televizija.

Informaciju o smrti potvrdio je njegov brat Raul.

“Vrhovni zapovjednik kubanske revolucije umro je večeras u 22:29 sati”, rekao je predsjednik Kube Raul Castro.

U televizijskom obraćanju naciji Raul Castro rekao je da će njegov brat biti kremiran u subotu, piše BBC, prenosi “Avaz”.

DANI ŽALOSTI

Sljedećih nekoliko dana na Kubi će biti proglašeni danom žalosti.

Fidel Castro je kubanski revolucionar koji je izgradio komunističku državu na samom pragu SAD-a i pet decenija prkosio moćnom komšiji. Bio je lošeg zdravlja posljednjih godina. Teško je obolio 2006. godine, a vlast je predao dvije godine kasnije svom bratu Raulu Castru.

Bio je komunistička ikona 20. vijeka i istorija će ga pamtiti kao vođu koji je gotovo pola vijeka bio trn u oku velikom američkom bratu sa sjevera, državnik kojeg su obožavali i mrzjeli, divili mu se ili od njega strahovali.

“Malo je pojedinaca u 20. vijeku koji su imali tako velik uticaj na jednu zemlju kao što je Fidel Castro imao na Kubu. Mijenjao je Kubu na svoju sliku u lošem i dobrom smislu. Kuba će biti drugačije mjesto jer je on živio i umro”, rekao je za CNN Robert Pastor, bivši savjetnik za nacionalnu sigurnost u administraciji američkog predsjednika Jimmyja Cartera.

Posljednji javni nastup Castro je imao u aprilu na kongresu Komunističke partije Kube.

PREŽIVIO 600 ATENTATA

Castro je nadživio pet američkih predsjednika, a tokom svoje vlasti, od 1959. do 2006, prkosio je desetorici.

Uspostavio je komunistički režim pred vratima Sjedinjenih Država i navodno preživio 600 pokušaja atentata.

Fidel Castro rođen je 13. avgusta 1926. u Biranu, na istoku Kube, u vanbračnoj vezi španskog iseljenika koji je postao veleposjednik Angela Castra i njegove sluškinje. Poslije Fidelovog rođenja, negovi roditelji su ozakonili svoju vezu.

Školu je pohađao zajedno sa djecom najamnih radnika na farmama i od ranog djetinjstva svjedočio siromaštvu u kakvom je živjela većina Kubanaca. Studirao je pravo u Havani i odmah se upleo u politiku na fakultetu. Mladi Castro nije tajio svoje ambicije. Kolegama je govorio da želi “slavu i ugled” i nije ni izbliza živio kao spartanski revolucionar. Nosio je fina odjela i vozio kabriolet.

Po završetku studija otvorio je advokatsku kancelariju, ali mu je politika ostala strast. Godine 1952. kandidovao se za mjesto u parlamentu, ali je puč pod vođstvom Fulgencija Batiste spriječio izbore.

BATISTINA DIKTATURA PRETVORILA GA U REVOLUCIONARA

Batistina diktatura zaustavila je Castrovu garađansku karijeru i pretvorila ga u revolucionara. Već godinu kasnije, Castro i šačica drugova napali su kasarnu u Santiagu. Pokušaj udara bio je tako loše planiran da ga je vojska s lakoćom osujetila. Urotnici su uhapšeni.

Osuđen je na 15 godina, ali je pušten nakon dvije, pošto je Batista proglasio opštu amnestiju. Sa bratom Raulom otišao je u Meksiko i tamo počeo da gradi novu revolucionarnu grupu.

U egzilu je upoznao i mladog argentinskog ljekara Ernesta Chea Guevaru, koji će mu kasnije postati saborac, i učio se taktikama gerilskog ratovanja.

Castro se vratio na Kubu jahtom “Granma” 1956. godine. U zemlju je doveo još 81 gerilca. Nakon početnih poraza i gubitaka, grupa je polako dobijala na brojnosti i zamahu. Godine 1958. krenuli su u uspješnu ofanzivu protiv vojske. Batista je pobjegao iz zemlje na Staru godinu, a Castro 1. januara 1959. proglasio pobjedu revolucije.

Kubom je vladao željeznom rukom, kršio ljudska prava i gušio demokratske pokušaje. Nacionalizovao je imovinu stranih kompanija, što ga je, zajedno sa zemljišnom reformom, dovelo u sukob s Amerikancima. Washington je nametnuo trgovinski embargo, koji je na snazi i danas, i organizovao neuspješnu invaziju Castrovih protivnika u Zalivu maja 1961. godine.

Castrovo savezništvo sa SSSR-om i doprema sovjetskih projektila na Kubu 1962. svijet je dovela do ruba nuklearnog rata. Ali se Castro, uprkos tome, pozicionirao kao jedna od ključnih figura Pokreta nesvrstanih.

“Pokazao je da je socijalistička revolucija u Trećem svijetu moguća”, rekao je Bert Hoffmann iz hamburškog Instituta za latinoameričke studije.

“Besplatno obrazovanje i zdravstvena zaštita globalno su priznata ostvarenja”, dodao je on.

Ali, Kuba je nakon raspada SSSR-a potonula u duboku ekonomsku krizu. Mnogi Kubanci se sjećaju nestašica koje su trpjeli početkom devedesetih godina. Samo su prihodi od turizma i pomoć naftom bogate Venezuele spasili socijalističko vođstvo od propasti.

REVOLUCIONAR KOJI JE OBILJEŽIO 20. VIJEK

Analitičari i istoričari vjeruju da će Castrovo ime ostati zapisano među vodećim političkim čelnicima 20. vijeka, čija su se temeljna kretanja prelamala kroz Castrov život – komunistička revolucija, Hladni rat, svijet na rubu nuklearnog rata tokom kubanske raketne krize 1962, suprotstavljenost Sjevera i Juga. Komunističku revoluciju je želio i da izvozi, pa je znao da šalje kubanske vojnike da oružjem podupru promjene u afričkim zemljama.

ŽIVOTNA ŽILAVOST

Rodbina i nasljednici žrtava Castrovog režima, Kubanci koji su bježali pred revolucijom, biće vjerojatno najžešći u pohodu na Kubu poslije Castra, smatraju analitičari.

Prema procjenama, oko 650.000 Kubanaca živi u Miamiju na Floridi. Neki od njih konstantno su pozivali SAD da vojno intervenišu na Kubi, kako je to učinjeno u Iraku, umjesto da čeka da biologija učini svoje. Ipak, do toga nije došlo.

Nakon raketne krize izazvane postavljanjem sovjetskih raketa na Kubi, kada je svijet zaista plesao na rubu nukleranog rata, Castro je definitivno postao američki neprijatelj broj jedan. Tvrdi se da je CIA zato više stotina puta planirala ili pokušala atentate na Castra.

Njegova nevjerovatna životna žilavost pokazala se i u razdoblju od 2006. do 2008. godine, kada je zbog teške bolesti jedno po jedno ovašćenje prenosio na nešto mlađeg brata Raula i kada je većina svjetskih medija pripremila “in memoriam” tekstove, očekujući njegovu skorašnju smrt.

Castro se od tada povukao u političku penziju, ali se javnosti redovno obraćao svojim mislima o svjetskim pitanjima u komunističkom glasilu “Granmi”. U martu 2012. kamere svjetskih medija zabilježile su njegov susret sa papom Benediktom XVI, koji je bio u trodnevnoj posjeti Kubi, a redovno se susretao i sa drugim državnicima koji su posjećivali njegovu domovinu.

Nema nikakve dileme da su mnogi Kubanci prezirali Castra, ali drugi su ga iskreno voljeli. Za njih je bio David koji se usprotivio Golijatu.

Foto: Wikipedia, screenshot