U Luksemburgu je, u organizaciji udruženja “Luksemburg-Crna Gora”, “Cooperation-Montenegro”, “Zavičajnog kluba Bihor” i „Bošnjačko-donatorskog fonda”, čiji su članovi uglavnom sa prostora Crne Gore, obilježena desetogodišnjica obnove nezavisnosti Crne Gore.

Ističući značaj obnove nezavisnosti i čestitajući jubilej, gost na svečanosti, ambasador Crne Gore u zemljama Beneluksa Vladimir Radulović, je istakao da je doprinos dijaspore u obnovi crnogorske državne nezavisnosti najljepša priča i najljepša ljubavna nit između iseljenika i zavičaja.

“Primjer, hrabrost i mudrost za nezaborav. I Crna Gora, vjerujem, to nikada neće i ne smije zaboraviti. I nije riječ samo o hiljadama glasova koje ste tog dana dali Crnoj Gori dolazeći izdaleka, prelazeći granice i okeane. Mnogo više od toga. Vi ste i tog 21. maja, baš kao i u bespućima i tami 90-tih, pomogli da se takozvana većinska Crna Gora (iako ja mislim da nema većinske i manjinske, već samo Crne Gore svih njenih građana i jedina takva ima smisla) sačuva od mržnje, predrasuda i zla. Sačuvali ste sebe od nekih od nas. I sačuvali ste nas. I na tome sam vam zahvalan. Kao što sam zahvalan što ovaj, na prvi pogled mali desetogodišnji jubilej jednog, zapravo milenijumskog trajanja, obilježavaju i organizuju zajedno četiri udruženja crnogorskih građana, čuvajući sve svoje razlike, posebnosti, programe, koncepte, senzibilitete”, kazao je Radulović.

Istakao je da takva otvorena, pluralistička, demokratska i tolerantna treba da bude i Crna Gora i takvo treba da bude i da zapravo jeste njeno iseljeništvo.

CRNA GORA NA VRATIMA NATO-A

“Večeras ponovo u Luksemburgu i ponovo zajedno. Da, baš kao što treba, onako kako su mnogi među nama sanjali i duže od ove decenije, zajedno proslavimo najznačajniji i najljepši dan crnogorske novije istorije. Ako je berlinski 13. jul, prije 138 godina, bio dan našeg međunarodno-pravnog upisa u istoriju, ako je kraj Velikog rata i mir u Versaju 1918. bio dan našeg ispisa iz istorije, ako je opet taj 13. jul, prije 75 godina bio povratak u istoriju i najplemenitiji vapaj slobode jednog malog naroda u Evropi, krik protiv nacizma, totalitarizma i isključivosti svake vrste, ako su bespuća i tragika 90-tih, kojima smo i sami pomalo doprinijeli i sahranili možda utopijsku, ali i utopijski lijepu ideju zajednice južnoslovenskih naroda, onda je 21. maj 2006, kada su građani Crne Gore na referendumu, kao niko i nikada u burnoj i turbulentnoj balkanskoj istoriji, mirno, uz osmjehe, olovkama i glasačkim listićima, bez revolucionarnih zanosa, mirisa baruta, bez ijednog zgaženog cvijeta na bihorskim poljima, rožajskom trgu ili kraj cetinjskih trotoara, demokratski i evropski rekli ‘da’, vratio Crnoj Gori dušu izgubljenu u vrtlozima ratova i vjekova, širom otvorio vrata procesima emancipacije, demokratije, slobode i modernosti, vratio Crnu Goru u naručje Evrope, a nas vratio Crnoj Gori. I, možda važnije, samima sebi. Jer, uvijek mi je je bilo jasno: kad izgubite sebe, gubite i domovinu. Ili je, možda, obrnuto?”, kazao je Radulović.

Istakao je da je deset godina kasnije, već ili tek, “jer svako od nas i vrijeme za nama i vrijeme pred nama mjeri drugačije”, Crna Gora na vratima NATO-a.

“Prije dva dana u Briselu je potpisan i posljednji dokument – protokol o pristupanju, pa sad ostaje samo da se završi postupak ratifikacije. Nastavljaju se, istom dinamikom, pregovori sa EU, nova poglavlja će biti otvorena već za nekoliko sedmica, odnosi sa susjedima u regionu već dugo, dugo nijesu bili bolji, počinje i izgradnja autoputa, a pred nama je, reklo bi se, još jedna obećavajuća turistička sezona. Konačno, pripremamo se, uz puno strpljenja, pa i uz puno izazova i povremeno usijane političke retorike za nove, ko zna koje po redu parlamentarne izbore na jesen ove godine. Da nakon njih otvorimo novu stranicu, zagledamo se u sebe i svoju nutrinu, priznamo i prihvatimo greške, dogradimo i učvrstimo institucije, osnažimo kapacitete i vladavinu prava, oslobodimo se predrasuda, sebičnosti, častoljublja i vlastoljublja i nastavimo da koračamo ka novih deset godina”, rekao je Radulović.

On je dodao da se nada i vjeruje da će, mnogo prije toga, Crna Gora i formalno biti dio EU, a suštinski društvo evropskih vrijednosti.

“Sa vama kao i do sada!”, istakao je ambasador.

DOPRINOS UDRUŽENJA PROCESU GLASANJA

Počasni konzul Crne Gore u Luksemburgu Remzija Camić je posebno istako sve bolju saradnju među našim udruženjima u toj zemlji. Naglasio je da je realizacija svečanosti najvećim dijelom rezultat njihovog zajedničkog rada.

“Na sudbonosno ‘da’ ili ‘ne’ za obnavljanje crnogorske nezavisnosti dijaspora Crne Gore koja živi u Luksemburgu je u velikom broju prepoznala važnost te odluke i opredijelila se za veliko ‘da’ i podržala obnovu nezavisnosti.Veliku ulogu su odigrali i brojni koordinatori, pripadnici naših udruženja, oko organizovanja procesa glasanja. Crna Gora je prošla nimalo lak put do svoje nezavisnosti, a sad je, kao što znate, jedan od lidera u okruženju na skoro svim poljima. Kao multikulturalna i multinacionalna država postiže sve bolje rezultate na polju ljudskih prava i sloboda, slobode štampe, borbe protiv korupcije i kriminala, a prisutni su i rezultati na što boljoj međuetničkoj i religijskoj saradnji i toleranciji”, kazao je Camić.

Sve je to, dodao je, evropska zajednica prepoznala i to je trasiralo siguran put Crne Gore ka članstvu u evropske i evroatlantske integracije.

“Veoma sam zadovoljan sve boljim i sve sadržajnijim odnosima između Crne Gore i Luksemburga, naročito nakon demokratske odluke građana da obnove nezavisnost”, dodao je on.

Camić je podsjetio da je Veliko Vojvodstvo Luksemburg zvanično priznalo Crnu Goru 14. juna 2006. godine, dok su diplomatski odnosi između dvije države uspostavljeni već 21. septembra 2006. godine.

Camić je zahvalio vladi Luksemburga koja je uvijek, kako je rekao, podržavala Crnu Goru u brojnim oblastima, a posebno u oblastima integracija u evropske i evroatlantske institucije.

“13. maja 2016. godine sam inaugurisan kao prvi počasni konzul Crne Gore u ovoj državi. Želim da se zahvalim Vladi Crne Gore koja mi je ukazala povjerenje. Smatram da je to potreba i ujedno znak zahvalnosti za cijelu našu diasporu koja ovdje živi. Uvijek ističem da sam dio ove dijaspore koja je i te kako sebe ugradila u temelje nezavisnosti Crna Gore. U tom smislu, moja uloga i obaveza će biti da promovišem potencijale dvije zemlje u cilju bliskije bilateralne saradnje”, istakao je Camić.

SLJEDEĆE GODINE DA CRNA GORA SLAVI KAO ČLANICA EVROPSKE ZAJEDNICE

Predsjednik Udruženja “Luksemburg – Crna Gora”, Ismet Muhović, je rekao da je ta organizacija u proteklih deset godina, zajedno sa ostalim udruženjima, radila na uspostavljanju kvalitetnih odnosa između dvije zemlje.

“Ovo je izuzetno bitan jubilej za sve nas i zato želim da ga proslavimo na najljepši mogući način”, kazao je Muhović.

U ime četiri udruženja organizatora obilježavanja decenije nezavisnosti, sekretar ZK “Bihor” Hamdija Rastoder je istakao važnost zajedničkog obilježavanja, misleći na udruženja organizatore. Govorio je o značaju povratka nezavosnosti i o ulozi bošnjačke dijaspore iz Crne Gore u Luksemburgu koja se masovno odazvala na poziv za referendum.

“Želimo da sljedeće godine Dan nezavisnosti naša država proslavi u Evropskoj zajednici, gdje joj je i mjesto”, kazao je Rastoder.

Goste su zabavljali Ema Čivović i Zdravko Đuranović, KUD “Evropa” i KUD ZK “Bihor”. Po prvi put se predstavio i guslar Fako Ličina, koji je za ovu priliku pjevao narodnu pjesmu “Ženidba bega Ljubovića”.

Program je vodila Alma Mucević.

Faiz Softić