Monstrouzni plan ustaškog Tajnog odbora za istrebljenje Srba i Jevreja u Tuzli da 6. januara 1942. godine, na Badnje veče, minira Saborni hram u Tuzli i pobije okupljene vjernike, osujetio je tuzlanski muftija Šefket ef. Kurt.

Kada je dobio ovu informaciju muftija Šefket ef. Kurt je, sa grupom uglednih Tuzlaka, zatražio hitan prijem kod njemačkog komandanta grada, potpukovnika Wista, i od njega energično zatražio da se onemogući ovaj zločin. A bile su planirane likvidacije i u Srpskoj varoši.

Muftija je potpukovniku Wistu rekao da će, ukoliko se ovo desi, muslimani masovno krenuti da se odmeću u pokrete otpora.

Uvidjevši da će to izazvati muslimane Tuzle, njemačka komanda je, zbog svojih interesa, odmah istakla plakat s upozorenjem da “niko ne smije nikoga zlostavljati, oduzimati ili rušiti tuđu imovinu i dirati živalj koji slavi”. Zahvaljujući ovom angažmanu muftije Kurta, u Tuzli nije bilo masovnih zločina, prenosi portal rtvbn.com.

Ovaj događaj je centralno istorijsko mjesto odbrane zajedničkog života u Tuzli i regiji.

Između ostalog, o njemu je Meša Selimović rekao: “Kad je umro, na sahranu je došlo desetak hiljada ljudi, među kojima najviše Srba – seljaka iz okoline Tuzle”.

Potresan govor nad grobom održao je pravoslavni sveštenik Đorđe Jovanović, a Muhamed ef. Lugavić je poručio: “Mogu vas podsjetiti da je prota Jovanović, kad je umro rahmetli muftija Kurt, molio da ga i on spusti u mezar. Mnogo je lijepih primjera iz naše zajedničke istorije, a koji su danas negdje u zapećku raznih zločina. Ima li ko da želi da se posvetimo iznošenju dobrih primjera zajedničkog suživota? Niko nama do nas samih nije bliži, ne zaboravimo to. Bog nas jedne drugima dade, hvala mu”.