Masovno iseljavanje sa sjevera Crne Gore u zapadnoevropske zemlje nije zaustavljeno nejasnim i kontradiktornim izjavama državnih zvaničnika, a broj onih koji odlaze iz sedmice u sedmicu se uvećava. Mnogi smatraju da je talas poprimio dramatične razmjere, a da će biti još veći kada se završi školska godina.

To tvrdi i jedan od aktivista među bivšim radnicima propalog giganta Gornji Ibar iz Rožaja Sadik Klimenta. On je izjavio da veliki broj ljudi čeka završetak školske godine da ne bi mjesec prije kraja ispisivali djecu.

„Trend iseljavanja će se nastaviti, čak pojačanim intenzitetom kada se završi školska godina”, rekao je Klimenta.

Prema nekim podacima, iz rožajskih škola zbog selidbe u zapadnoevropske zemlje već se ispisalo više od stotinu djece.

,,Rožaje je opština sa 23 hiljade stanovnika u kojoj vlada velika nezaposlenost. O tome govori i podatak da je preko sedam hiljada stanovnika primalo socijalnu pomoć, a velikom broju njih ona je posljednjih mjeseci ukinuta”, prenijela je ovih dana socijalnu sliku iz ovog grada Al Jazeera.

Tri sestre iz porodice Tahirović iz Rožaja potvrdile su za Slobodnu Evropu da idu u Hanover.

,,Ne radimo. Idemo u Njemačku, u Hanover. Nije mi svejedno. Ništa ne znam. Samo smo čule da se ide, da primaju. Karta u jednom pravcu košta sto dvadeset eura. Prodale smo stoku, krave. Od poljoprivrede smo živjele. To što smo imale, dale smo za karte”, ispričale su one.

Na put su povele i roditelje koji su kazali da ne znaju šta ih tamo čeka.

,,Ne znam đe ću ni šta ću. Idem pa šta nam Bog da. Napuštamo. Niko ne radi niđe i nemamo ljeba da jedemo. Troje djece muž i ja. Petoro nas”, rekla je majka ovih djevojaka.

Iseljavanje sa sjevera Crne Gore protekle sedmice bilo je predmet posebne pažnje svih medija iz regiona. Reporteri su na stanici u Rožajama u ranim jutarnjim satima razgovarali s ljudima koji odlaze trbuhom za kruhom, ne znajući šta ih tamo čeka, ali s nadom da će biti zbrinuti.

,,Idemo supruga i ja, sa dvoje djece. Nadam se boljem. Od ovoga ovdje lako je biti bolje. Ne radimo ništa, socijala ukinuta, moramo nekud. Djecu smo uzeli iz škole. Nijesmo smjeli ništa da im kažemo. Pozajmili smo novac za put. Ne znamo šta nas čeka, ali nam pišu da je tamo dobro”, kazao je čovjek koji nije želio da otkrije ime.

Rožajac Hadrija Murić u jednom je navratu ispratio osam članova uže i šire familije.

,,Idu dva sinovca, došao sam da ih ispratim. Sve se to krije. Odlazi se u tajnosti i od porodice. Ljudi se boje izlaska iz Crne Gore, da ih na granici ne zaustave. Pošli su sa djecom. Oba sinovca imaju po dvoje djece i nemaju mogućnosti da se bilo gdje zaposle”, izjavio je ovaj čovjek za Slobodnu Evropu.

Tako je bilo samo jednog jutra u gradu na Ibru. Slično je svake subote i srijede kada polaze autobusi za Njemačku. Crnogorske vlasti i dalje ponavljaju priču da nije dramatično i da je do sada otišlo samo petsto ljudi.

,,Slušao sam to. Možda pet hiljada, a ne 500. To i ćoravi vidi”, kazao je vlasnik kafane na autobuskoj stanici u Rožajama koji, htio ne htio, ispraća putnike s kartom u jednom pravcu.

Gdje idu ovi ljudi i šta ih tamo čeka? Monitor je odgovor na ovo pitanje pokušao da pronađe među crnogorskim iseljenicima koji već deceniju ili duže žive u zapadnoevropskim zemljama i veoma dobro poznaju tamošnje prilike.

Književnik Faiz Softić, koji godinama živi u Luksemburgu, potvrđuje da ljudi sa sjevera Crne Gore odlaze uglavnom u Njemačku, u okolinu grada Hanovera.

,,To su, u stvari, za njemačke prilike, dva manja grada kod Hanovera koje su Njemci napustili. Naši ljudi tu dolaze i dobijaju dobru pomoć, 350 eura po osobi. Sve je počelo tako što je jedan Beranac za tri mjeseca boravka u Njemačkoj sakupio pet hiljada eura i poslao u Berane. To je mnogima bio znak da se spakuju i krenu prema Hanoveru”, ispričao je ovaj književnik za Monitor.

On objašnjava da je nedavno u Dortmundu razgovarao s nekim važnim ljudima o egzodusu crnogorskih državljana. On tvrdi da je gradonačelnik jednog većeg grada nedaleko od granice s Danskom, blizu Hanovera, rekao nadležnima da mu pošalju azilante budući da njemačko stanovništvo napušta taj grad.

,,Naš nesrećni narod bježi daleko od svoga doma i naseljava napuštena rudarska naselja, gdje nedaleko od kuća leži duboko zakopan nuklearni otpad. Tako se priča, a biće da je tačno. Od crnogorskih zvaničnika niko ne progovara, niko se ne pita kud to ode crnogorska sirotinja. Kao da su sve to državni neprijatelji, pa ih treba što prije ispratiti daleko u nedođiju”, kaže ogorčeno Softić.

Uređujući u Luksemburgu časopis za dijasporu pod nazivom Bihor, on je i ranije istraživao migracije stanovnika sa sjevera Crne Gore prema zapadnoevropskim zemljama, posebno iz sela Donjeg Bihora, na području bjelopoljske opštine. On kritikuje crnogorske vlasti zbog nebrige prema svojim građanima.

,,Nekoliko zemalja s Balkana pretenduju da se pridruže razvijenoj Evropi dok njeni građani masovno napuštaju zemlju i prijavljuju se u zemlje zapadne Evrope, tražeći mjesto pod suncem, tražeći zemlju u kojoj, zahvaljujući svom radu, mogu obezbijediti svojoj porodici tri obroka, udoban krevet i toplu odjeću “, kaže Softić. On podsjeća: ,,Postoje čitava sela i zaseoci u Donjem Bihoru, a i u drugim krajevima Crne Gore, koja su u potpunosti ispražnjena. Udara strah iz praznih i napuštenih kuća”.

Trinaest opština sa sjevera, uprkos tome što posjeduju dvije trećine prirodnih bogatstava Crne Gore, ispod su prosječne stope razvoja. Napore Vlade koja je, navodno, za pet godina uložila 350 miliona eura u razvoj ove regije, demantuje statistika po kojoj na sjeveru živi 40 odsto nezaposlenih i 60 odsto siromašnih u državi.

Građani Crne Gore mjesecima napuštaju sjever u potrazi za poslom i boljim uslovima života. Oni vjeruju da sunce tuđeg neba bolje grije. Vlasti nemaju iskrene želje, a ni argumenata, da im kažu da ostanu ovdje.

Tufik Softić (Monitor)