Sjećanje na prekinutu mladost i ljubav: 22 godine od smrti Boška i Admire

Snajperski hitac pogodio je prvo Boška, koji je odmah izdahnuo. Drugi metak je pogodio Admiru koja je, iako smrtno ranjena, smogla snage da dopuže do svog Boška, zagrlila ga i izdahnula. Njihova zagrljena tijela sedam dana su stajala na mostu i niko se nije usudio da ih skloni. Osmi dan Vojska RS je natjerala zarobljenike da ih podignu i odnesu na Grbavicu. Sahranjeni su na groblju u Lukavici. Nakon rata, 1996. godine, po želji Admirinih roditelja, njihova tijela su prebačena u Sarajevo i sahranjena na groblju Lav

Danas se navršavaju 22 godine od tragične smrti sarajevskog para Boška i Admire.


Bošnjakinja Admira Ismić i Srbin Boško Brkić nijesu znali za prepreke u nacionalnosti niti vjeri. Odgojeni su da, prije svega, budu ljudi. Rođeni su 1968. godine u Sarajevu, a njihova ljubav se rodila u mladalačkim danima. Imali po 16 godina kada su počeli da se zabavljaju, ne sluteći da će jednog dana biti najpoznatiji par u BiH, ali i šire…


Admirini i Boškovi roditelji znali su za njihovu vezu i podržavali ih. Išli su skupa na more, igranke, zabave… Bili su nerazdvojni. Planirali su budućnost, zajednički život, vjenčanje, djecu, starost… Zločinci željni krvi i bez imalo ljudskosti odlučili su da prekinu njihove snove, kao i snove mnogih u BiH.


Kako piše portal klix.ba, kada je počeo rat 1992. godine, Boškovi roditelji su otišli iz Sarajeva. Majka Rada molila ga je da krene s njom, ali on nije želio da ostavi svoju Admiru. Vjerovali su da će se rat brzo završiti i da će dobro pobijediti. Nijesu dočekali kraj.


Bošku je život postao težak u Sarajevu. Neki kažu da su ga psihički maltretirali. Admira i on su shvatili da žele da sačuvaju svoju ljubav i odu van Sarajeva. U maju 1993. godine između Vojske RS i Armije RBiH dogovoreno je da ovaj par bude pušten na drugu stranu, odnosno da će moći preko Vrbanja mosta da pređu na Grbavicu, koju su držali agresori.


Admirina majka Nedreta je plakala, a otac Zijo nije htio da govori jer se nije slagao s tim da krenu. No, Admira nije željela da ostavi svoju jedinu ljubav. Krenuli su da pređu 18. maja 1993. godine.


Američki reporter Kurt Schork, koji je svijetu prenio priču o njihovoj tragičnoj ljubavi, 1993. godine za Reuters je napisao da su se vladini i srpski zvaničnici složili da ih puste da pređu liniju razgraničenja.


“Boško i Admira hodali su najmanje 500 metara desnom obalom Miljacke, potpuno izloženi pogledima vojnika s obje strane. Nakon što su prešli liniju pod kontrolom bosanske strane i krenuli prema naselju Grbavica pod kontrolom Srba, neko ih je pogodio”, napisao je Schork.


Snajperski hitac pogodio je prvo Boška, koji je odmah izdahnuo. Drugi metak je pogodio Admiru koja je, iako smrtno ranjena, smogla snage da dopuže do svog Boška, zagrlila ga i izdahnula.


Ova slika obišla je cijeli svijet, a CNN ih je nazvao sarajevskim Romeom i Julijom. Njihova zagrljena tijela sedam dana su stajala na mostu i niko se nije usudio da ih skloni. Osmog dana Vojska RS je natjerala zarobljenike da ih podignu i odnesu na Grbavicu. Sahranjeni su na groblju u Lukavici. Nakon rata, 1996. godine, po želji Admirinih roditelja, njihova tijela su prebačena u Sarajevo i sahranjena na groblju Lav. Istraga o ubistvu Admire i Boška nikada nije vođena i njihov ubica nikada nije otkriven.


Admira i Boško su simbol Sarajeva koje je stoljećima bilo spoj različitih kultura, religija i nacija, suživota, iskrene ljubavi i ljudskosti. Zločinci su pokušali da ubiju Sarajevo i sve to u njemu. Ubili su Admiru i Boška, ali nijesu njihovu ljubav.

Komentari

Daj prvi komentar na ovu priču

Ostavi odgovor

Idi na VRH
error: Content is protected !!