Njegova lokacija, u blizini malog grada Konjica, pažljivo je odabrana. Bunker je smješten u maloj dolini skrivenoj među visokim planinama Bosne i Hercegovine, pored uzanog puta koji krivuda uz rijeku Neretvu, pa je bilo teško doći do njega, a lako ga braniti

Titov komandni bunker, izgrađen u Bosni i Hercegovini kao sklonište u slučaju atomske katastrofe, danas služi kao mjesto za izložbe, koje svake godine posjeti na hiljade turista. Međutim, izgleda da niko ne želi da u potpunosti preuzme upravljanje objektom jedinstvenim za istoriju Hladnog rata.

Prije pedeset godina ARK D-0 je izgrađen u strogoj u tajnosti, budući da je trebalo da bude komandni i kontrolni centar političkog i vojnog vrha Jugoslavije u kriznim situacijama, kao i posljednja linija odbrane u slučaju napada s Istoka ili Zapada.

Bunker bilo lako braniti

Njegova lokacija, u blizini malog grada Konjica, pažljivo je odabrana. Bunker je smješten u maloj dolini skrivenoj među visokim planinama Bosne i Hercegovine, pored uzanog puta koji krivuda uz rijeku Neretvu, pa je bilo teško doći do njega, a lako ga braniti.

Kako piše portal Balkan Insight, pola vijeka kasnije slika se drastično promijenila. Grad Konjic se proširio i uski put je sada jedan od ključnih autoputeva, koji povezuje centralnu jadransku obalu sa sjeverom BiH i ostatkom regiona.

Bunker, koji je trebalo da posluži kao posljednje utočište Josipa Broza Tita, predsjednika Jugoslavije i vrhovnog komandanta vojske, takođe je doživio veliki preobražaj.

Oprema komande je odavno nestala. Umjesto toga, bunkerom se šire glasovi brojnih, radoznalih posjetilaca, koji su došli da vide najnoviju izložbu i umjetničku instalaciju, koje ipak izgledaju kao da im nije mjesto u prostranim podzemnim prostorijama i dugačkim tunelima.

Bunker je previše kul! Ogroman je”, veselo kaže Džesi Hronesova, naučnica s Oskforda.

Ona je s grupom prijatelja i kolega, među kojima je bio i veliki broj zapadnih zvaničnika i studenata, iskoristila jedan od prvih, toplih proljećnih dana u BiH kako bi posjetila bunker.
“Objekti kao ovaj pripadaju prošlosti i danas ih je teško naći”, rekla je ona.

Armijska rezervna komanda ARK, za koju mnogi vjeruju da je referenca na biblijsku Nojevu barku, građena je u periodu od 1953. do 1979. godine u strogoj tajnosti, a njeno postojanje decenijama je čuvano u tajnosti.

Objekat je izgrađen tako da preživi nuklearni napad, a u njemu je do 350 pripadnika jugoslovenske političke i vojne elite moglo da provede najmanje šest mjeseci. Procjenjuje se da je izgradnja u to vrijeme koštala nevjerovatnih 4,6 milijardi dolara, što bi danas bio mnogo veći iznos.

Od trenutka kada je izgrađen, čitav objekat i njegov razrađen sistem grijanja i ventilacije bili su u potpunosti funkcionalni, čak i za vrijeme rata od 1992. do 1995. godine.

Konačno je otvoren za javnost prije nekoliko godina i od tada je ovaj podzemni objekat, koji se prostire na 6.500 kvadratnih metara, privukao na hiljade domaćih i stranih posjetilaca, u želji da vide tu strukturu koja je trebalo da simbolizuje moć bivše Jugoslavije i njenog tadašnjeg predsjednika Josipa Broza Tita.

Pored toga što je atrakcija sam po sebi, u ARK D-0 se održavaju brojne izložbe i drugi kulturni događaji.

Traži se: Odgovorni vlasnik

Ipak, Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine, koje je zvanično bilo zaduženo za bunker, u februaru ove godine je odlučilo da bunker nije potreban, niti pogodan za vojne svrhe u budućnosti, pa su ga predali vladi i institucijama Federacije BiH.

I tako je počelo novo poglavlje u istoriji Titovog bunkera.

Procjene su da mjesečno održavanje iznosi oko 5.000 eura, pa je ARK D-0 izgleda preskup za bilo koju osiromašenu instituciju u BiH, te svaka od njih odbija da preuzme odgovornost za upravljanje objektom.

U pisanoj izjavi BIRN-u, Vlada Federacije BiH je navela da je bunker zvanično predala kompaniji za proizvodnju municije “Igman”, koja se nalazi u blizini bunkera u Konjicu.

Vlada je, inače, vlasnik 51 odsto akcija u toj fabrici.

Međutim, kada je BIRN od predstavnika “Igmana” tražio komentar, oni su naglasili da proces predaje još nije završen i da oni nijesu odgovorni za ARK D-0.

Džahid Muradbegović, direktor firme “Igman”, nedavno je izjavio da oni nemaju novca za održavanje ARK D-0 i da su od Vlade Federacije BiH samo tražili dozvolu da neke od objekata u blizini bunkera koriste za proizvodnju i skladištenje.

Nakon što su ponovo upitani za komentar, u Vladi Federacije BiH su jednostavno ponovili da je bunker već predat “Igmanu” na period od pet godina.

Bosanski vojnici glume vodiče

Dok svi s jednih na druge prebacuju pitanje odgovornosti za održavanje ARK D-0, on nastavlja da privlači posjetioce koje redovno dočekuje mala jedinica Vojske Bosne i Hercegovine.
Vojnici, koji su poslati da čuvaju red u bunkeru i oko njega, zapravo su postali odgovarajući turistički vodiči u ovom objektu.

“Ovo je čuvano kao najveća tajna. Za to su znala samo četiri generala”, rekao je za Balkan Insight jedan od vojnika Admir Gakić. “Ljudi koji su radili ovdje morali su da potpišu izjavu da nikada neće govoriti o tome”.

Gakić rado otkriva dodatne detalje o objektu. Kaže da su tuneli u centru bunkera izgrađeni u obliku potkovice. U tim tunelima je trebalo da bude smješten Tito, koji očigledno nije doživio da ih upotrijebi, jer je umro godinu dana pošto je bunker zvanično, ali u tajnosti otvoren.

Nastavio je da objašnjava kako se ARK D-0 sastoji od 11 blokova koji su izgrađeni kako bi omogućili život čak i u slučaju nuklearnog napada. Bunker bi bio hermetički zatvoren, a koristio bi svoj sistem za ventilaciju i vodu, koje bi pokretali električni generatori.

Dok vodi posjetioce kroz bunker, Gakić pokazuje originalnu opremu i namještaj, kao što su nekoliko stotina kreveta za Tita i njegove najbliže saradnike, koji i dalje stoje tamo gdje su postavljeni prije nekoliko decenija, a neki od njih su prekriveni najlonom.

Titov portret i dalje visi u gotovo svakoj sobi, a većina soba se može pohvaliti i starim, crvenim telefonima. Ipak, istinska svrha bunkera najjasnija je kada se ide kroz prostorije za komandu i komunikaciju, koje su i dan-danas ispunjene vojnim stolovima i komunikacionom opremom, koja izgleda prekomplikovano.

Opšti utisak jeste čudna kombinacija starih ratnih filmova i špijunskih priča iz doba Hladnog rata. Lako je zamisliti slike vojnog osoblja koje juri kroz kompleks, crta mape, planira kretanje vojske pod oblacima duvanskog dima.

Titov bunker je svakako otvoren za grupe od deset ili više posjetilaca, dok god rezervišete unaprijed i to je popularan izbor.

“Turisti zaista dolaze iz čitavog svijeta, a mnogi od njih iz regiona”, rekla je Amela Hujdur iz kompanije “Visit Konjic”, koja radoznale turiste redovno dovodi u ARK D-0.

Gakić, koji se u tom kraju igrao kao dijete, kaže da je cijela oblast bila zatvorena za posjetioce i sjeća se kako su stariji uvijek upozoravali djecu da ne idu oko tog područja.

“Kao djeca smo dolazili ovdje na biciklima ili smo pokušavali da ovuda plovimo niz Neretvu u gumenim čamcima, ali bi vojna policija odmah izašla”, priča on.

“Ovo je sada proglašeno za nacionalni spomenik. Govori o jednoj eri, budući da je jedini takav vojni objekat u Jugoslaviji očuvan u originalnom stanju”, dodaje Gakić.