Humanitarno udruženje “Euro Gusinje” iz Njujorka, na čijem se čelu nalazi Rafet Hot, godinama pomaže rodni kraj. Iako se nakon povratka statusa opštine Gusinju očekivalo da dolaze bolja vremena za stanovnike ovog mjesta, broj zahtjeva za finansijsku pomoć iz trenutno najmlađe opštine u Crnoj Gori je sve veći, kao i broj onih koji sreću traže preko okeana.

I dok aktuelno gusinjsko rukovodstvo i opozicija neprestano optužuju jedni druge, pri čemu, javna je tajna, i jedni i drugi traže pomoć kod istog “bosa” u Podgorici, istovremeno šaljući optužujuća pisma i mejlove na razne adrese, podjele koje trenutno vladaju u tom mjestu, kako kaže predsjednik Udruženja “Euro Gusinje” Rafet Hot, ostavljaju loš utisak u dijaspori, a takvoj atmosferi je, smatra, kumovao i dio iseljenika iz Njujorka.

Godinu koja je iza nas Gusinjani će najvjerovatnije pamtiti po vraćanju statusa opštine. Međutim, čini se da vam je status opštine donio samo nove podjele u Gusinju. Kakav je Vaš komentar?

– Nažalost, ni dvije godine nakon referenduma i skoro godinu dana od dobijanja statusa opštine, u Gusinju su prisutne podjele koje su sada još vidljivije. Umjesto da svi zajedno, kako pozicija, tako i opozicija, prionu i pomognu da zaživi nova lokalna vlast, danas smo svjedoci sve većeg jaza između vladajuće koalicije i koalicije koju čini opozicija. Dovoljno je samo da pogledate i čujete sjednice Skupštine opštine Gusinje. Iskreno, sva ta prepucavanja  (po meni u ovom trenutka nepotrebna) i te kako ostavljaju loš utisak u dijaspori, odnosno Njujorku.
Nesporno je da je dio dijaspore iz Njujorka svojim djelovanjem kumovao takvom stanju u kojem se Gusinje sada nalazi. Vješto se pokušalo da se, pod plaštom “patriotizma”, navuče na tanak led politički establišment u Gusinju, da bi se vladalo iz sjenke. Iskustvo i sama dešavanja su  pokazali da su isti bili pročitani i da su se proveli kao “bosi po trnju”. Dobili su jasne poruke da takve igre iz dijaspore neće proći, što su i sami priznali.

Što se tiče nas u Udruženju “Euro Gusinje”, mi ćemo, kao i do sada, nastaviti da njegujemo prisnu saradnju s onima koji su na vlasti, odnosno koje je narod izabrao. Normalno, dosljedno našem opredjeljenju, bez ikakvog ucjenjivanja i uslovljavljanja. Bez podmetanja klipova i vođenja duplih standarda, jer mi tako nijesmo navikli da radimo.

Kako ocjenjujete period od trenutka kada je Gusinju vraćen status opštine? Hoće li lični i partijski interesi nadvladati interese građana Gusinja?

– Vjerovatno se sjećate posljednjeg intervjua koji sam dao upravo za Reviju “Fokus”. Tada sam otprilike rekao da tek po davanju statusa opštine Gusinju nastupa težak period za novu lokalnu vlast i da će trebati nekoliko godina da ona zaživi. Novoformirana vlast u Gusinju sada je kao novorođenče. Trebaće joj vremena da stane na noge. Preko noći se ne rješavaju decenijama nagomilavani problemi, pogotovo ne ako vam je opštinska kasa praktično prazna godinu dana. Nedavna odluka Vlade Crne Gore o dodijeli 292.000 eura iz Egalizacionog fonda malo će relaksirati vladajuću koaliciju u Gusinju. Što se tiče interesa, nažalost, svi gledaju da iz pozicije u kojoj se nalaze izvuku korist. Od tog stereotipa niko nije imun, pa ni pojedinci i partije u Gusinju.

Deklarativno, prije izbora svi su se izjašnjavali da će raditi za dobro svih građana Gusinja, što je bilo i za očekivati. Međutim, praksa je pokazala da se na kraju sve svodi na međupartijske dogovore i ustupke (u nekim slučajevima i personalne). Uzeću primjer kadrova koji će naći zaposlenje u novoj lokalnoj vlasti. Vladajuća koalicija će sigurno forsirati svoje kadrove, što znači po partijskoj pripadnosti. Ovima iz opozicije ostaje da čekaju do novih izbora 2018, ili da mole Boga da pukne vladajuća koalicija i da dođe do prijevremenih izbora.

Činjenica je da ni gusinjske organizacije u dijaspori ne sarađuju. Kakav je to “kijamet” zavladao među vama? Da li je u pitanju rivalstvo ili nešto drugo?

– Vaša konstatacija je više nego tačna. Istina je da gusinjske organizacije u dijaspori, odnosno  Njujorku ne sarađuju, iako smo pojedinačno u privatnom životu zadržali stepen komunikacije kao i prije formiranja tih organizacija. Što se tiče udruženja na čijem se čelu nalazim, odgovorno tvrdim da smo otvoreni za saradnju sa svima, što smo pokazali nekoliko puta u prošloj godini šaljući zvanične pozive ostalim “gusinjskim organizacijama” da prisustvuju manifestacijama koje je organizovalo “Euro Gusinje”. Nažalost, iz tih “gusinjskih organizacija” čak se nijesu udostojili da odgovore na pozive. Tvrdnje pojedinaca da je “dovoljna jedna gusinjska organizacija u Njujorku” totalno su besmislene. Zamislite, u Gusinju, sa oko 1.850 birača, djeluje, ako se ne varam, devet stranaka i partija, što znači da na jednu partiju dolazi 200 birača. A nas Gusinjana u Njujorku ima, da ne pretjeram, 10.000,  i kažete “dosta je jedno udruženje”! Kamo sreće da nas ima još. Bez zdrave konkurencije nema kvaliteta. Nama niko ne smeta, a ako Udruženje “Euro Gusinje”nekom smeta to je njegov problem.
Želim posebno da naglasim da niko nema pravo niti monopol nad našom dijasporom u Njujorku, kao ni monopol nad Gusinjem. Gusinje pripada svim Gusinjanima. Onog trenutka kada pojedine usijane glave to shvate biće bolje i za nas u dijaspori, a i za one u našem zavičaju.

Kada je u pitanju Udruženje “Euro Gusinje”, kako bi ste opisali Vaš rad i učinak u protekloj godini?

– Upravo ovih dana je godina od kako sam, po Statutu našeg Udruženja, izabran za predsjednika u mandatu od dvije godine. Dakle, nalazim se na polovini mandata, na čelu udruženja koje je već sada, ne samo u SAD, već i šire, svojim djelovanjem postalo sinonim za uspjehe organizovanosti i transparentnosti. Ne bih da mjerim svoj učinak, iz prostog razloga što smatram da su svi članovi Upravnog odbora Udruženja “Euro Gusinje” u granicama mogućnosti dali nemjerljiv doprinos promociji našeg udruženja. Naša unutrašnja organizovanost je pokretačka snaga, gdje svaki član odbora može da iskaže svoje kreativne sposobnosti, što se moglo uočiti na pikniku organizovanom  2. avgusta, kao i nedavno na “Večeri dijaspore”, u restoranu “Monte”.

Ovim akcijama u proteklih 12 mjeseci jednostavno smo “izašli u narod”, odnosno pokazali da smo kao udruženje sposobni da, osim humanitarnog rada, možemo da organizujemo i manifestacije ovakvog tipa. Posebno izdvajam piknik 2. avgusta, koji je održan u Henry Kaufman Parku na Long Ajlandu, gdje smo definitivno razbili sve predrasude o našoj sposobnosti i našoj dijaspori u Njujorku i šire, u smislu sadržaja ponudili nešto novo, o čemu se i danas priča.

Činjenica je da imate sve više članova, kao i da Vam se sve više ljudi javlja tražeći pomoć. Koliko je u prošloj godini preko Vašeg humanitarnog udruženja donirano novca ugroženima?

 – Svjedoci smo da je teška ekonomska situacija u svijetu doprinjela da dosta stanovništva, u prvom redu iz našeg zavičaja i okruženja, prinuđena da traži pomoć u dijaspori. Nesporno je da nam se svake godine sve više pojedinaca i udruženja obraća za novčanu pomoć. Ne bih da pojedinačno izdvajam slučajeve, o čemu postoji validna dokumentacija kod našeg sekretara, ali u prošloj godini smo preko našeg udruženja donirali oko 30.000 dolara.

Nedavno ste na “Večeri dijaspore” rekli da je recept za uspjeh Udruženja to što radite timski. Osim ljubavi prema zavičaju, šta je to što Vas motiviše da istrajete u Vašem radu?

– Radeći dugi niz godina profesionalno, zatim i volonterski u raznim udruženjima, organizacijama, redakcijama, klubovima, stekao sam dovoljno iskustva i spoznao kakav model rada donosi uspjeh. Nesporno, shvatio sam da samo timski rad može donijeti rezultate, pogotovo u udruženjima i organizacijama gdje dominira volonterski rad. Tu morate biti veoma pažljivi i dozvoliti da svaki pojedinac iznese svoje stavove i poglede. Samo poštovanjem svakog člana odbora sigurno ste predodređeni na uspjeh.

Ono što mene čini srećnim i daje još više snage da istrajem u svemu ovome je saznanje da sam u Upravnom odboru Udruženja “Euro Gusinje” okružen ljudima bez zadnje namjere. Kao ovo kažem u prvom redu mislim na to da smo svi ekonomski nezavisni, odnosno da niko od nas nije na nekoj visokoj poziciji, gdje bi mogao pritiscima raznih vrsta da ucjenjuje pojedince u Upravnom odboru da (ne)djeluju prema svojoj savjesti i nahođenju. To je najveće bogatstvo koje krasi naše udruženje i po tom pitanju nema nam ravnog u našoj dijaspori.

S.H.

FOTOGRAFIJE SA VEČERI DIJASPORE U NJUJORKU