Kako je Paško Nicaj nakon 43 godine uspio da vrati sestru Katrinu: Majka je obgrlila kćerku i zaplakala – “Dijete moje…“ (III-dio)
„Upoznao sam predsjednika Albanije Ramiza Aliju i ispričao mu o mojoj sestri Katrini, otetoj kad je imala samo devet godina i odvedenoj u Albaniju od bjegunaca koji su je koristili kao živi štit“, prisjeća se Nicaj. Predsjednik je, ganut tom pričom, obećao da će pomoći.
Životna priča Paška Nicaja (I-dio)
Životna priča Paška Nicaja (II-dio)
Osam godina nakon dolaska Paška Pola Nicaja, u Njujork su stigli i njegovi roditelji. Doveo ih je njegov brat Đerđ.
„Nijesam ih vidio punih deset godina, još od mog bjekstva u Italiju. Susret je bio predivan. Roditelji su tada imali oko šezdeset godina, i svi smo se potrudili da više ne moraju da rade. Bili su kod mog brata Tonija, čija je supruga vodila brigu o njima i pazila ih kao da su bili njeni roditelji. Ipak, koliko god da smo im olakšali život, njima je, zbog otmice moje sestre i njene sudbine, to bio veliki teret oko vrata“, prisjeća se Paško.
Godine 1989. Paško je u hotelu „Plaza“ imao susret koji je promijenio život njegovoj familiji.
„Upoznao sam predsjednika Albanije Ramiza Aliju i ispričao mu o mojoj sestri Katrini, otetoj kad je imala samo devet godina i odvedenoj u Albaniju od bjegunaca koji su je koristili kao živi štit“, prisjeća se Nicaj.
Predsjednik je, ganut tom pričom, obećao da će pomoći.
„Rekao je da će joj omogućiti da dođe u Njujork da posjeti porodicu, pod uslovom da se poslije vrati u Albaniju. I održao je riječ.“
Katrina je stigla sa svoje dvoje djece. Bio je to trenutak koji se ne zaboravlja — prvi put poslije 43 godine vidjela je majku, oca, braću i Paška.
KADA SU SE SUZE PRETVORILE U ZAGRLJAJ
Kako su govorili Paškovi roditelji, Prela i Ljulja Nicaj, malo koji dan u životu ih je usrećio kao onaj kada su napokon zagrlili svoju izgubljenu kćerku Katrinu. Kazivali su da su je sanjali godinama, budili se s njenim imenom na usnama i molili Boga da im bar jednom još vide oči. Čekali su četrdeset tri duge godine, a kada je konačno stala pred njih — činilo im se kao da su dočekali čudo.
Majka je prvo potrčala ka njoj, ne prepoznajući u početku odraslu ženu čije je lice vrijeme promijenilo, ali su joj oči bile iste — one iste djevojčice koju je posljednji put vidjela kad je imala devet godina.
“Majka je samo kleknula, prislonila joj ruke na lice i šapnula: ‘Dijete moje’. Svi smo plakali. U trenutku kada smo se zagrlili, kao da su se srušile sve godine i daljine koje su nas razdvajale. Osjetio sam kako joj srce drhti, a moje kao da je stalo. Suze su tekle bez riječi. Taj dan nikada neću zaboraviti“, kaže Nicaj, i dodaje da je njegova sestra u Albaniji udata sa samo petnaest godina.
Inače, kada je predsjednik Ramiz Alija odsjeo u hotelu Plaza, Paško Nicaj je osjetio da Albanija počinje da se otvara prema svijetu.
Otišao je tada u kancelariju Donalda Trampa, vlasnika Plaze, i rekao mu da predsjednik Albanije prvi put dolazi u Njujork.
“On je predsjednik male, siromašne i izolovane zemlje, ali istorija te zemlje se sada možda mijenja…“, kazao je Paško Donaldu.
Tramp ga je saslušao u tišini, a onda se blago nasmiješio.
„Albanija ne mora da plaća u Plazi. Reci predsjedniku da je za njega i njegovu delegaciju sve besplatno.“
Nastavak priče
Sead Hodžić
UPOZORENJE: Zabranjeno je preuzimanje i korišćenje tekstova i fotografija bez prethodne pismene saglasnosti redakcije Portala Revije Fokus. Svaka povreda naših autorskih prava biće sankcionisana u skladu sa zakonom.
