Ivana Hološević (49), diplomirani sociolog i master menadžer iz Bele Palanke, siguran posao u opštinskoj upravi opštine i život u malom mjestu u kome se svi poznaju, zbog ljubavi prema jednom čovjeku zamijenila je potpuno novim životom u holandskom gradu Os. U grad sa oko 80.000 stanovnika u holandskoj pokrajini Sjeverni Brabant preselila se početkom prošle godine i do sada je imala priliku da proputuje cijelom Holandijom i upozna se dobro za zemljom lala.

Ivana je za Telegraf rekla da je nekoliko stvari fascinira od samog preseljenja u Holandiju a to su nevjerovatna briga o starima, o zelenilu i poljoprivredi i neprestana izgradnja puteva.

“Odlaskom u penziju ljudi u Holandiji započinju jedan lijep život ispunjen brojnim aktivnostima koje vole, a kojima nisu stizali da se bave u dovoljnoj mjeri dok su radili. Maltene svi su uključeni u različite radionice, slikaju, pjevaju u horu, rekreativno se bave nekim sportom koji je prilagođen za starije osobe i svi voze bicikle kao i mladi Holanđani. Biciklističke staze su ovdje na svakom koraku i kada u pretraživaču ukucate neku lokaciju pokazaće vam dolazak i biciklističkom stazom”, kaže Ivana.

Foto: Privatna arhiva

Prema njenim riječima, Holanđani se, nakon što im djeca odrastu i osamostale, praktikuju da prodaju porodičnu kuću i presele se u stan u stambenoj zgradi koja je isključivo namijenjena za stare.

“Stope poreza za kuće i stanove su velike i oni ne žele da imaju tako veliki izdatak za stambeni prostor koji ne koriste. Odlučuju se ili da kupe ili da zakupe stan manje kvadrature, ali u zgradama u kojima nema mladih i djece, pa im je mir zagarantovan. U takvim zgradama u prizemlju po pravilu postoji restoran gdje mogu da se hrane, a u prizemlju se nalaze i zajedničke prostorije gdje se druže i vikendom organizuju zabave. Mnogi mladi Holanđani volonterski brinu o starim ljudima”, objašnjava naša sagovornica.

Dodala je da sve stambene zgrade u Holandiji, bez obzira da li su namijenjene starima ili ne, imaju u prizemlju police gdje stanari ostavljaju stvari koje im ne trebaju.

“Tu najmanje ima garderobe, uglavnom su različiti ukrasi, posuđe i mali kućni aparati. Holanđani baš vole da ukrašavaju svoje stanove različitim sitnicama, a kada žele da ih promijene ostave ih na police. Niko se ne stidi da uzme te stvari, naprotiv, smatraju da je to nešto sasvim normalno jer su vrlo štedljivi i smatraju da nije dobro bacati stvari koje mogu još da se koriste”, kazala je Ivana.

Foto: Privatna arhiva

Prema Ivaninim riječima, Holanđani se veoma brižljivo odnose prema svojoj okolini i, naravno, nigdje ne možete da vidite bačen komadić papira, a kamoli divlju deponiju.

“Nigdje u Holandiji nisam vidjela ni najmanje parče neobrađene zemlje. Svaki djelić zemlje se obrađuje i sade, pored cvijeća po kome su poznati, sve moguće povrće. U gradovima ima već mnogo drveća, ali svuda sade i novo. O cvijeću da ne govorimo. Parkovi, međublokovsko zelenilo, zelenilo na trgovima, preplavljeni su cvijećem. Sade ga čak i na nadstrešnicama autobuskih stajališta. Kada uređuju neki kanal ili reku, uvijek se trude da dio ostane prirodan kao što je bio, da ne bi narušili prirodni ekosistem”, istakla je Ivana.

Za godinu i po dana života u Holandiji, kazala je Ivana, još nigdje nije vidjela rupu na kolovozu ili trotaru. Svaka i najmanja pukotina se odmah sanira i postojeće saobraćajnice i biciklistiće staze se stalno presvlače novim asfaltom, tako da i po boji asfalta možete da prepoznate da li se nalazite u Holandiji ili nekoj od susjednih zemalja. Holanđani, dodala je ona, veoma brinu i o svojim starim građevinama, a posebno o vjetrenjačama po kojima je ta zemlja poznata, a koje se još koriste za mljevenje žita.

Foto: Privatna arhiva

“U Holandiji ima dosta naših ljudi i rade najrazličitije poslove kao radnici u fabrikama i restoranima, ali i kao ljekari i inženjeri. Posao ovde može da se pronađe i samo sa znanjem engleskog jezika, ali se mnogo bolji posao može pronaći sa znanjem holandskog jezika. Oni vole kada se neko trudi da uči jezik i da se uključi u društvo, a šanse za učenje su velike. Pored škola jezika, pri bibliotekama postoje klubovi gdje se jezik može besplatno da uči uz pomoć volontera”, kazala je naša sagovornica.

Prema njenim riječima život u Holandiji nije preskup. Velika stavka u kućnom budžetu jeste zakup stana ili kuće, dok su cijene hrane i garderobe približne onim u Srbiji.

Izvor: Telegraf Biznis

Foto: Ivana Hološević (privatna arhiva)