Zlatan Ibrahimović, legendarni švedski fudbaler i jedna od najvećih sportskih ikona današnjice, u javnosti je često predstavljan kao simbol snage, samopouzdanja i uspjeha. Ipak, iza reflektora i velikih stadiona, njegov život obilježili su i teški, duboko lični trenuci u kojima mu ni novac ni slava nijesu mogli pomoći.

U autobiografiji Ja sam Zlatan Ibrahimović, koju je napisao David Lagercrantz, Ibrahimović je iskreno govorio o jednom od najtežih perioda u svom životu – bolesti novorođenog sina Maxija.

Već po rođenju, Maxi je pokazao da je borac. Međutim, problemi su ubrzo postali očigledni.

– Kod Maxija je sve bilo drugačije. Stalno je povraćao, nije dobijao na težini, već je mršavio. Nijesmo znali da li je to normalno. Razgovarao sam s porodicom i prijateljima, svi su me tješili da nije ništa strašno. I ja sam pokušavao da vjerujem u to – ispričao je Ibrahimović.

Situacija se brzo pogoršala, a Zlatan i njegova supruga Helena suočili su se s najtežom viješću – njihov sin mora hitno na operaciju želuca.

– Nikada se nijesam osjećao tako bespomoćno. Prije djece bio sam uvjeren da se sve može riješiti snagom i upornošću. Ali tada nijesam mogao ništa. Gledao sam kako mi dijete iz dana u dan slabi. Bio je tako sitan, samo kost i koža, kao da ga život napušta – priznao je Zlatan.

U trenutku kada je Maxi smješten u inkubator, Ibrahimović je, kako kaže, doživio slom.

– Ne sjećam se puta do bolnice, samo hodnika i mirisa. Kada sam ga vidio, sa cjevčicama po tijelu, imao sam osjećaj da mi je srce istrgnuto iz grudi. Rekao sam Heleni da ih volim, ali da to ne mogu da izdržim, i izašao sam iz bolnice – naveo je.

Na sreću, operacija je bila uspješna, a Maxi je danas zdravo dijete.

– Ostao mu je ožiljak, ali je zdrav kao i sva djeca njegovih godina. Često se sjetim toga i shvatim koliko mi je taj period promijenio pogled na život – zaključio je Ibrahimović, prenosi Vecernji.