Nađa Komaneči je ime koje je ostalo urezano u istoriju sporta. Fascinirala je Rumunka svijet svojom izvanrednom gimnastičkom vještinom i neobičnom životnom pričom. Iako je postala ikona pop kulture, njen život je bio daleko od glamura.

Foto: Printscreen

Rođena 12. novembra 1961. godine, Nađa je na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. iznenadila svijet svojim nevjerovatnim nastupom. Svojom neobičnom fizičkom pojavom, visinom od samo 149 centimetara i teškom svega 38,5 kilograma, Nađa je skakala do dvovisinskog razboja kao da je bila stvorena za to. Njena izvjedba bila je besprijekorna, svaki pokret doveden je do savršenstva, a osmijeh na njenom licu odavao je radost koju je osjećala dok je izvodila svoje vještine.

Međutim, iza tog osmijeha krio se bolan život. Nađin put do slave nije bio lak. Patnja je započela na treninzima, gdje je bila izložena teroru. Osim toga, suočila se i sa zatvorom, prvo u Rumuniji, a potom i u Americi.

Ipak, ni to nije moglo da njenu nevjerovatnost u gimnastici baci u drugi plan.

NASA JE BILA ZBUNJENA ZBOG OVE DJEVOJČICE

Nađa je postala sinonim za savršenstvo tog davnog dana u Montrealu. Usred olimpijskog nadmetanja, Komaneči je izvela vježbu koja je ostala upamćena.

Švajcarski Omega semafor, poznat po svojoj besprijekornoj preciznosti koju je NASA koristila za svoja istraživanja, bio je “zbunjen” nevjerovatnom izvjedbom mlade gimnastičarke. Nađina izvanredna vještina je nadmašila i najsofisticiraniju tehnologiju tog doba, ostavljajući sudije u čudu.

Iako je Nađa zaslužila prvu desetku u istoriji gimnastike, tehnički sistem nije bio spreman. Kao rezultat, semafor je prikazao najnižu ocjenu, jedinicu, što je izazvalo konfuziju i razočaranje.

U razgovoru za Gardijan, direktor Sviss Timinga, Daniel Baumat, objasnio je situaciju.

“Rečeno mi je da 10.00 nije moguće. Tako da smo napravili samo tri cifre”.

I Nađa je tada bila šokirana.

Montreal je bio pozornica na kojoj je ova mlada gimnastičarka iz Rumunije stekla svoju prvu od pet medalja, uključujući tri zlatne, jednu srebrnu i jednu bronzanu. Njen uspjeh nije bio samo sportski trijumf; preko noći, Komaneči je postala pop ikona, a njena besprijekorna izvjedba na gredi, za koju je dobila savršenih deset poena, postala je dio kulturološke baštine izložena na ulazu u čuveni Medison Skver Garden.

Foto: Instagram

Iako su mnoge gimnastičarke osvojile više medalja i titula od Nađe, poput Simona Bajlsa, Svetlane Horkine ili Larise Latinjine, Komaneči je ostala nezamjenjiv simbol gimnastike. Njeno ime je postalo sinonim za čistu izvrsnost, a njen uticaj nadmašio je sportske granice.

Zahvaljujući Nađi, Svjetska gimnastička federacija je odmah nakon Montreala promijenila pravila, zahtevajući da gimnastičarke moraju imati najmanje 16 godina u godini održavanja Olimpijskih igara. Ovaj potez je stavio tačku na mogućnost takmičenja gimnastičarki od 14 godina, čime je Nađin rekord kao najmlađe zlatne olimpijke u gimnastici ostao neprevaziđen.

Njene zasluge nisu ostale neprimijećene. BBC ju je proglasio za sportsku ličnost godine 1976, dok ju je Asošiejted pres proglasio za najbolju sportistkinju na svijetu. U svojoj domovini, Rumuniji, dobila je najviša priznanja, uključujući zlatnu medalju sa srpom i čekićem i zvanje Heroja socijalističkog rada, što je bilo nezabilježeno u istoriji režima Nikole Čaušeskua.

Ipak, Nađa je otkrila svoju tamnu prošlost tek nakon krvavog svrgavanja Čaušeskuovog režima i bjega u Sjedinjene Američke Države. Iza fasade savršenog života krio se mračan scenario, koji je iz današnje perspektive pretvorio njen život u epsku priču sa filmskog platna.

Komanečijevu je pod okrilje uzeo čuveni trener Bele Karoli, koji je prepoznao njen izuzetan talenat i integrisao je u svoju školu eksperimentalne gimnastike. Njihov susret, opisan kao sudbonosni, otkriva koliko su sitni trenuci mogli da imaju ogroman uticaj na njenu sudbinu.

Za mnoge, Nađa Komaneči je bila vunderkind, rođena za izuzetne sportske podvige. Međutim, njena priča o usponu nije bila uopšte laka. U komunističkoj Rumuniji, gdje su disciplina i uspjeh bili ključni, ona je vježbala satima pod nadzorom strogog trenera Karolija, nadmašujući granice izdržljivosti. Cilj je bio jasan – robotska preciznost.

Teretana je postala njeno utočište, jedino mjesto gdje je mogla da pobjegne od sumornosti svakodnevice i nemaštine. Dok je van nje bila samo još jedan broj u sistemu, unutar teretane, Nađa je sijala kao zvijezda.

Njen izuzetan talenat je postao očigledan već u ranom uzrastu. Sa samo devet godina, postala je državna prvakinja, obarajući rekorde kao najmlađa gimnastičarka koja je to postigla. Sa deset godina već je predstavljala Rumuniju na međunarodnoj sceni i doprinijela timskom zlatu u duelu sa Jugoslavijom.

Ipak, prava “eksplozija” njenog talenta dogodila se na Evropskom prvenstvu u Skienu, Norveška, gdje je sa samo 13 godina pokorila takmičenje, osvojivši gotovo sve zlatne medalje, izuzev srebra na parketu.

Posle spektakularnog trijumfa u Montrealu izrasla u svjetsku zvijezdu, dobivši čak i sopstvenu poštansku marku u Rumuniji. Međutim, iza blještavila slave krio se mračan svijet patnje i mučnog preživljavanja.

MEDALJA UVIJEK IMA DVE STRANE

Samo godinu dana nakon osvajanja olimpijske medalje, Nađa je završila u bolnici nakon pokušaja samoubistva, što je samo jedan od jezivih detalja iz njenog privatnog života koji su kasnije izvirili na površinu. Slava i pritisak koji su je pratili bili su preveliki za mladu tinejdžerku, a mučni treninzi u reprezentaciji Rumunije doveli su je do nervnog sloma i teškog perioda.

Oporavak nije bio lak, sa vidljivim posljedicama kao što je dobijanje viška kilograma i zabrana takmičenja. Iako je bila ikona i heroina Rumunije, bila je samo “potrošni materijal za zabavu”. Ipak, uspjela je da se vrati na olimpijsku scenu, briljirajući na Igrama u Moskvi sa dva zlata i dva srebra.

Međutim, pravi izazovi tek su dolazili. Skandal koji je izbio između njenog trenera, Bele Karolija, i sudija na Olimpijadi u Moskvi, poremetio je ionako napete odnose unutar reprezentacije. Karoljijeva tvrdnja da su sudije favorizovale sovjetske gimnastičarke izazvala je pometnju i dodatno pogoršala već zategnute odnose.

TURNEJA “NAĐA 81” JOJ JE UPROPASTILA ŽIVOT

Turneja “Nađa 81” obilježila je prekretnicu u životu slavne gimnastičarke Nađe Komaneči, čija je karijera postala žrtva političkih intriga i ideoloških previranja.

Putovanje autobusom po SAD-u, na kojem su Nađa i njena ekipa rumunskih gimnastičarki upoznale američke kolege, bilo je i mjesto gde je Nađa ponovo srela Barta Konera, svog budućeg muža. Ovo susretanje označilo je početak jednog drugačijeg poglavlja u njenom životu.

Foto: Instagram

Međutim, na ovoj turneji dogodio se događaj koji će zauvijek promijeniti tok Nađinog života. Njeni treneri, Bela i Marta Karoli, zajedno sa koreografom Gezom Pozarom, odlučili su da ostanu u Americi, prebjegavši iz Rumunije. Ova odluka nije samo označila kraj jedne ere za rumunsku gimnastiku, već je imala duboke posljedice po samu Nađu.

Odbivši ponudu da ostane sa njima i prebjegne, Nađa je napravila grešku koja je skupo koštala. Strahujući da bi i ona mogla da pokuša bijeg, rumunske vlasti su je stavile pod kućni pritvor. Kao nacionalno blago, njen svaki korak je bio pod strogim nadzorom, a perspektiva karijere joj je bila uništena. Pod prismotrom zloglasne tajne službe, njena sloboda bila je svedena na minimum, a svaki aspekt njenog života bio je pod lupom režima.

Iako je formalno imenovana za trenera u nacionalnom gimnastičkom savezu, stvarna situacija bila je daleko od slobode. Nađa je bila zarobljenica sistema koji je gušio njenu slobodu i kontrolisao svaki korak. Imala je samo 20 godina.

“BILO JE NEMOGUĆE DA NAĐA IŠTA URADI A DA ONI NE ZNAJU”

Izvještaji Sekuritatea, oslobođeni od tajnosti nakon pada komunizma, otkrivaju mračnu stvarnost koja je vladala iza kulisa rumunske gimnastike, posebno živote gimnastičkih legendi poput Nađe Komaneči.

Rumunski novinar Stejarel Olaru imao je pristup tim izvještajima i otkrio je jezive detalje. Između treninga i religioznog života, Nađa nije bila preterano zabrinuta zbog prisluškivanja, iako je imala osjećaj da se nešto čudno dešava. Olaru opisuje u svojoj knjizi “Nadia i Securitate” torture koje su Nađa i druge gimnastičarke trpjele pod vođstvom bračnog para Karoli.

Gimnastičarke su bile izgladnjivane, tučene, i ostajale bez medicinske pomoći, a čak su im davani lijekovi koji su usporavali njihov rast. Ovi detalji bacaju svjetlo na mračnu stranu gimnastike u to vrijeme.

U knjizi se detaljno opisuju patnje gimnastičarki, od izgladnjivanja do fizičkih i psihičkih zlostavljanja. Olaru je opisao situacije u kojima su djevojke morale da jedu pastu za zube jer su bile izgladnjele, a čak su ponekad morale da piju vodu iz klozetske šolje jer im je bilo zabranjeno da piju vodu. Bulimija je bila česta pojava, a djevojke su morale da izmisle vještine skrivanja hrane kako bi preživjele.

Nađa Komaneči i Bart Koner na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. godine (Foto: Instagram)

U intervjuu koji je uključen u knjigu, Nađa Komaneči je otkrila šokantne detalje, uključujući kako je bila fizički kažnjavana i prinuđena da ne jede tri dana. Bela Karoli, jedan od trenera koji je bio optužen za zlostavljanje, odgovorio je na optužbe na način koji je podsjećao na distanciranje nacističkih zločinaca, tvrdeći da samo radi svoj posao i ne osjeća potrebu da se brani.

“Nikad nisam zadovoljan, mislim da uvijek može bolje. Moje gimnastičarke su najbolje na svijetu. One pobjeđuju. To je jedino važno”.

SUROVA ISTINA O SADISTI KOJI JU JE UNIŠTAVAO

Čak su i agenti tajne policije Sekuritate nazivali Karolija “sadistom”.

“Bio je nasilnik, stvarao je strah u svojim gimnastičarkama. Kada sam mnogo godina kasnije razgovarao sa Nađom, preblijeđela je od užasa kada je čula njegovo ime. Bio je ljubomoran. Kada bi mu pričali o Nađinim uspjesima, pocrvenio bi od bijesa. On je vjerovao da je zaslužio zlatne medalje, a ne Nađa”.

Nađa je, uprkos svim problemima koje je imala sa Karolijem, ipak bila dio rumunske delegacije na Olimpijskim igrama 1984. u Los Anđelesu. Međutim, njeno prisustvo na Igrama nije bilo u statusu zvaničnog trenera, već je bila samo posmatračica. Razlog za ovakav status leži u političkim događajima toga vremena.

Posebno zanimljivo je da je, uprkos prisustvu Nađe na Igrama, bilo zabranjeno bilo kakvo direktno ili indirektno komuniciranje s Belom Karolijem, koji je tada bio trener američke reprezentacije. Nađa je morala samo da posmatra kako Karolina nova učenica Meri Lu Reton dominira na Igrama, dok je ona sama ostala izvan fokusa takmičenja.

Bukvalno, Nađa je bila zatočenica partije, a kasnije, kada je već prebjegla na Zapad, njena majka je otkrila da ju je diktatorov sin Niku Čaušesku silovao kada je imala 17 godina. Nađa nikada nije potvrdila tu priču, ali nije ni demantovala.

U skladu sa statusom svoje porodice, Niku se ponašao bahato i nije stao ni pred čim da dobije ono što je želio. Nađa je bila njegova slabost i odlučio je da je ima po svaku cijenu.

Komaneči je tada bila zaljubljena u pjevača i glumca Stefana Banicu, a nakon što je Niko Čaušesku saznao za tu vezu, te da je Nađa trudna sa glumcem, poslao je tajnu službu da „ubijedi” glumca da napusti trudnu djevojku. Sledećeg dana, kada je saznala šta se dogodilo, Nađa je pobacila i ponovo pokušala da sebi oduzme život.

BIJEG IZ RUMUNIJE I NOVI “MRAK”

Nađa je morala da se suoči s mračnim preokretom u svom životu nakon što je odlučila da prebjegne iz Rumunije. Njena odluka da napusti zemlju koja ju je odgajila dogodila se u noći 27. novembra 1989. godine, samo nekoliko nedjelja prije početka Rumunske revolucije.

Foto: Instagram

Pod vođstvom Konstantina Panaita, Rumuna koji je kasnije postao američki državljanin, Nađa je prešla mađarsko-rumunsku granicu oko Čenada. Putovanje prema slobodi bilo je ispunjeno izazovima, s dugim pješačenjima i noćnim prelascima kroz Mađarsku i Austriju. Ipak, njihova odlučnost donijela im je nadu u bolji život u Sjedinjenim Državama.

Međutim, nada u bolji život u SAD-u brzo je izbleđela, jer ju je tamo čekao novi horor. Umjesto američkog sna, Nađu su dočekale nove nedaće.

Konstantin Panait, muškarac koji je bio ključan u njenoj emigraciji, započeo je ljubavnu vezu sa slavnom gimnastičarkom, iako je već bio oženjen. Ova skandalozna veza nije prošla neprimijećeno u očima puritanske Amerike, a Nađa je dodatno narušila svoj imidž od čuda od djeteta koje je osvojilo srca svijeta gimnastike.

Na pitanje novinara kako komentariše Panaitov brak, Nađa je hrabro odgovorila: “Da, pa šta?” Ovaj jednostavan odgovor bio je dovoljan da se pređe sa priče o njenim sportskim dostignućima na senzacionalističke naslove o preljubi i tabloidne tračeve.

Izjava Panaitove supruge dodatno je rasplamsala bijes američke javnosti prema Nađi.

Iako nije pokazivala preveliku brigu zbog negativnog publiciteta koji ju je pratio, Nađa Komaneči je svaku priliku koristila da javno osudi svog bivšeg trenera Belu Karolija. Ipak, uprkos javnom sukobu, Karoli je gajio zabrinutost za Nađu, posebno izraženu prema njenoj vezi s Panaitom.

U izjavi za LA Times, Karoli je istakao svoju rezervisanost prema Panaitu.

Ove sumnje uskoro su se pokazale opravdanima.

Na prvi pogled, Nađin život u Sjedinjenim Državama izgledao je kao novi početak. Snimila je nekoliko televizijskih emisija, a pripremao se i film o njenom životu. Međutim, ta sjajna fasada skrivala je mračnu stvarnost – Nađin život je tonuo u haos. Muškarac koji ju je nekada spasao, Panait, pretvorio se u njenog otmičara.

Izolovana od spoljnog svijeta, bila je ponovo zarobljena.

Panait je imao potpunu kontrolu nad njenim životom, prijeteći da će je deportovati nazad u Rumuniju ako otkrije bilo šta o svakodnevnim zlostavljanjima. Krao je novac koji je zarađivala od intervjua i televizijskih pojava, a najgora su bila fizička, psihička i seksualna zlostavljanja.

“Iako sam bila u slobodnoj zemlji, osjećala sam se zarobljeno. Koristio me je samo za novac. Želelja sam da vidim Karolija, ali Panait mi nije dozvolio. Svaki dan sam plakala”.

Ipak, postojala je svijetla tačka na horizontu – Aleksandru Stef.

SPAS ILI IPAK NE?

U nizu nezapamćenih događaja koji su pratili životnu priču Nađe Komaneči, posljednje poglavlje donosi novo iznenađenje, saznanje o tragediji i gubitku. Aleksandru Stefu, rumunski patriota i bivši trener ragbi tima, postao je ključni akter u ovoj priči, koja je na kraju imala tužan ishod.

Foto: Instagram

Stefu, koji je živio u Montrealu i bio dio tamošnje sportske zajednice, prijateljstvo je dijelio i s Belom Karolijem. Karoli, koji je već dugo osjećao neku nelagodu u vezi s Nađom, odlučio je da angažuje Stefua i priredi zamku za Panaita.

Ta zamka, koja je ponudila posao Panaitu i Nađi u Montrealu, otkrila je pravo lice Panaita – pohlepnog čovjeka koji je vidio Nađu samo kao izvor novca. Prihvativši ponudu, Panait je odveo Nađu u Montreal.

Kada je Stefu upoznao Nađu, odmah je naslutio da nešto nije u redu. Iako mu nije direktno rekla, njeno ponašanje je govorilo dovoljno. Sljedećeg jutra, Panait je nestao iz Montreala, odnoseći sa sobom 150.000 dolara Nađinog novca.

Ovaj događaj je konačno oslobodio Nađu, a uz Stefuovu podršku uspjela je da započne novi život u Montrealu. Međutim, radost je bila kratkog vijeka. Preselivši se sa Stefuom i njegovom porodicom, Nađa je nastavila s gimnastičkim nastupima i ostala u kontaktu s Bartom Konerom.

Ali, jedan telefonski poziv potresao je njen svijet. Policija ju je obavijestila o tragičnoj smrti Stefua, koji je stradao u ronilačkoj nesreći u 47. godini. Ova neočekivana tragedija bacila je sjenku na njenu nadu za mirnijim i srećnijim životom. Nađa Komaneči, koja je preživjela tolike oluje, morala je još jednom da se suoči sa gubitkom i tugom.

Kao što kažu, svaka oluja ima svoj kraj, a za Nađu taj kraj dolazi u vidu Barta Konera, čovjeka čija je podrška i ljubav postala ključna za njen novi početak.

Slika koja je postala ikona, poljubac u obraz koji je Koner dao Nađi 1976. godine nakon osvajanja njihovih turnira, postao je simbol njihove posebne veze. Iako su se rastali zbog okolnosti u kojima je Nađa živjela, Koner je godinama pažljivo pratio njen put.

Nakon tragične smrti Aleksandra Stefua, Nađa je pronašla utehu u Konerovom zagrljaju. Koner, koji je upravo otvarao svoj gimnastički klub, vidio je priliku da Nađi pruži sigurnost i podršku koja joj je bila prijeko potrebna. Živeći godinu dana zajedno samo kao prijatelji, njihova veza polako je rasla.

“Bili smo dobri prijatelji prije nego što je bilo fizičke privlačnosti”.

Nakon nekoliko godina veze, Koner je konačno odlučio da zaprosi Nađu na njen rođendan 1994. godine. Nađa je duboko u sebi znala da je to bio sljedeći korak.

Dvije godine nakon što su se vjerili, dvoje bivših olimpijskih šampiona, Nađa Komaneči i Bart Koner, konačno su se vjenčali u velikom stilu u Bukureštu.

Za Rumuniju, dan vjenčanja nacionalne heroine bio je više od samo slavlja. Postao je državni praznik, kada je gotovo cio narod zastao kako bi proslavio ovaj poseban događaj. Nacionalna televizija je prenosila ceremoniju uživo, obilježavajući ovu istorijsku ljubavnu priču.

Vjenčanje Nađe Komaneči i Barta Konera označilo je početak nove ere za ovaj par, pružajući Nađi konačno sreću koju je toliko zaslužila.

Izvor: sportal.blic.rs

Foto: Nađa Komaneči (Printscreen)