Sala „Ivangrad” hotela “Berane” bila je tijesna da primi sve poslenike kulture i ljubitelje pisane riječi iz grada na Limu, ali i okolnih opština, koji su sa posebnom pažnjom propratili veče Branke Bogavac pod nazivom “Moj susret sa prijateljima”.

Skup je održan sinoć u Beranama.

U sjajnoj atmosferi iskazane su posebne emocije prema Branki koja se uvijek rado vraćala u grad svoje mladosti gdje je, kako je kazala, provela najljepše dane učeći u beranskoj Gimnaziji, a veliki broj prisutnih je, po završetku večeri, ostao da sa njom popriča.

Nositeljki Ordena Vitez umjetnosti i književnosti Francuske, akademkinji DANU, zatim nositeljki najveće opštinske nagrade Berana, “21. jul”, i počasnoj građanki Petnjice, iskazano je posebno poštovanje i čast na početku večeri kada je pročitana pjesma “Sestra”, pjesnika i publiciste Gordana K. Čampara, koju joj je posvetio, pa je Branka usljed emocija koje su vladale u sali i sama pustila suze.

Posebno emotivan trenutak je bio kada je nekadašnji Brankin kolega Miloš Barjaktarović izašao za govornicu i počeo da priča sa puno detalja o njihovom zajedničkom drugovanju kada su šezdesetih godina radili kao nastavnici u nekoliko škola u bihorskim selima i tadašnjim vremenima koja su karakterisali lijepi običaji, druženja, igranke, pjesničke i druge večeri.

Tokom promocije koja je, kako su kazali govornici, duhom podsjećala “na neka davna ivangradska vremena”, oni su se osvrnuli na životni put poznate novinarke i djelatnice kulture, ali i ukazali na kvalitet 14 knjiga koje je do sada izdala, kao i dvije koje je priredila Jovana Došljak, a u kojima su svrstani tekstovi o Branki brojnih autora. Zajedno su ih štampali kao izdavači Centar za kulturu Petnjice i časopis “Komun@” iz Podgorice, čiji je Bogavac članica Programskog odbora.

Posebno iznenađenje organizatori su priredili kada su saopštili da su upravo za ovu priliku pripremili i štampali knjigu “Branka uzdarja za dar”, koja sadrži četrdesetak zapisa njenih prijatelja o Branki, specijalno pisanih za tu knjigu.

To je izazvalo nemalo iznenađenje i posebnu emociju koja je propraćena gromoglasnim aplauzom svih prisutnih.

Branka je ostala bez riječi, zahvaljujući svojim prijateljima koji su joj u poznim godinama u njenim Beranama priredili ono što, kako je kazala, je rijetko ko učinio za svoje ljude, pisce, novinare i one koji su već duže od pola decenije daleko od rodne grude i Crne Gore.

Među govornicima su bili prof. dr Saša Popović, Salko Luboder, Jovana Došljak, Sinan Tiganj i Amer Ramusović, koji su ukazali na Brankina sjećanja na dug i zanimljiv put koji je prešla od svoga sela Bora i Petnjice, preko Berana i Beograda do Pariza.

Na kraju promocije, u svom emotivnom obraćanju, Branka Bogavac je iskazala zahvalnost organizatorima i prisutnima koji su upijali svaku njenu iskazanu riječ o njenom životnom putu.

„Ja sam neopisivo srećna što imam sve vas za prijatelje. Nemam riječi koje mogu opisati moj ponos što sam vaša i što me nijeste zaboravili. I ljudi koje sam imala sreću da sretnem i napravim sa njima brojne razgovore u mojim knjigama, darivali su mi svoje riječi – onako, za ljubav susreta, za ljudsku ljubav, za moju ljubav za njihove knjige i njihove riječi, jednostavno, poklonili su mi ih, a ja ih, s moje strane, prenosim svima onima koji vole da čitaju, koji vole knjige…Tako moj susret s tim ljudima postaje mjesto rasprostiranja njihovih riječi, mjesto odakle će one otići još dalje i stići do onih koji će ih primiti kao darove koji će ih obogatiti. I to rasprostiranje njihovih poklona je moje uzdarje za njihov dar kako ste i naslovili knjigu koju ste meni posvetili i zahvaljujući prije svega Drašku Došljaku priredili i štampali i večeras meni uručili najljepši poklon, pa sada mogu slobodno na onaj svijet, jer sve ono što bi poželio neko da mu se desi u poznim godinama meni se desilo zahvaljujući mojim prijateljimaW, rekla je Bogavac.

Amer Ramusović

Foto: Adem Ado Softić