Užasan zemljotres koji je pogodio Tursku ugasio je i život jednog dječaka srpskog porekla.

Pod ruševinama zgrade u kojoj su živjeli u Iskenderunu, zauvijek je zaustavljeno djetinjstvo osmogodišnjeg Robina Pejkovića. Spasioci su ga našli beživotnog u naručju majke Sene, koja je povrijeđena i zbrinuta u jednu od bolnica ovog lučkog grada.

Povrede su bile takve da je maleni Robin podlegao na mjestu. Nije bilo spasa ni u maminom zagrljaju, koja je pokušala da ga te noći, dok je spavao, rukama i tijelom zaštiti.

Vijest o stradanju dječaka odjeknula je i, poput munje, gotovo oborila oca Igora. Zatekla ga je u Meksiku, gdje radi nekoliko godina. Ali, i najbliže Igorove rođake u Kragujevcu i Beogradu.

“Bio je izuzetno pametno i lijepo dijete. Plavokos, vedar, pravi anđeo”, ispričao je “Novostima” Igorov brat od tetke Saša Joksimović, koji je potpisao čitulju u tom listu.

“Svi smo ranjeni, jer je on često dolazio u Srbiju. Ponekad sa majkom, a češće sa oba roditelja. Uvijek smo se radovali njihovim dolascima i odmorima koje smo zajedno proveli. Bio je s nama tokom novogodišnjih praznika, pa još nismo ni navikli bez njega, a sada se, eto, i zauvijek rastadosmo”.

Potresen je Saša Joksimović.

“Igor je jedva govorio – ovo ga je slomilo”, jedva progovara i Saša. “Prosto čovjek nema riječi da opiše nesreću koja nas je zadesila”.

Igora je put iz Srbije, iz Kragujevca, odveo u Iskenderun, na obale Egejskog mora. Dobio je posao, kao mašinski inženjer, u jednoj evropskoj kompaniji. Tamo je ubrzo i upoznao svoju Semu, profesorku engleskog iz Iskenderuna. Kako se kompanija u kojoj je radio pomjerala, tako je i njih kroz svijet vodio put. Turska, pa Amerika.

U Americi se rodio i njihov Robin, u septembru 2014. godine. Kada je uveliko kotrljao svoje lopte, zakotrljao se i novi put zbog Igorovog posla. Nova adresa, Rusija, a posle izvjesnog vremena vratili su se u Tursku, gdje su nastavili život prepun ljubavi, sreće i planova. Velika podrška bila im je Senina porodica, posebno Robijeva baka. Kada je maleni ušao u petu godinu, tata je ponovo morao na put.

Posao ga je odveo u Meksiko, a mama i Robin ostali su u Iskenderunu. Robin je tu krenuo u školu, i prepolovio drugi razred. Bili su u svom domu kada se snažno zatresao grad.

“Ne mogu ni da zamislim Senin i Igorov bol za djetetom”, kaže kao za sebe Saša Joksimović. “Ne mogu ni da zamislim kako će im život trajati bez njihovog malog anđela. Stvarno je bio kao anđeo. Po svemu je bio takav. Bio je ukras u našim kućama, velika radost i Igorovoj majci Slobodanki i bratu Aleksi koji žive u Kragujevcu”.

Maleni Robin Pejković sahranjen je juče na pravoslavnom groblju u Iskenderunu. Opelo je služio grčki sveštenik. Na vječni počinak dječaka zauvijek usnulog u maminom naručju ispratili su njegovi najbliži, tata Igor i mama Sena. Tuga ovih ljudi utopila se u slike sveopšte nesreće i užasa: u trenutku kada je sahranjivan plavokosi dječak porijeklom iz Srbije, sahranjivalo se na sve strane u ovom lučkom gradu.

Foto: Privatna arhiva