Nije u Crnoj Gori nekada bio rijedak slučaj da brat bratu da dijete, muško, da bude njegovo.

Da ima nasljednika i da nastavi lozu.

Pa majkom i ocem, pored živih roditelja, zove strica i strinu…

Sa Zekom Bibićem, sedamdesetogodišnjakom iz Rožaja, slična je priča. Ali, njega je otac dao šuri i šurnjaji, odnosno Zekovom daidži i dajnici.

Nije to uradio slučajno, priča Zeko u emisiji „Rožajski posedak“, Radio televizije Rožaje.

Zeko je rođen 10. 11. 1953, a majka mu je umrla na porođaju. Tek rođenu bebu otac i braća su dali daidži Rehu Seferoviću. To je bio majčin amanet: ako ne preživi porođaj da ga daju njemu.

„Teško je bilo to odgajit’ od sedam dana… Ali, uz Božju pomoć, oni su to uspjeli. Dajo i dajnica su me na jagnjeću memu i ovčju vareniku iznjivili. Daidža me je prihvatio kao svoje dijete“, priča Zeko.

Da je dat njima saznao je kada je imao 5-6 godin, a u jedanaestoj je otišao kod braće i oca da ih upozna. I od tada se redovno posjećuju.

Zeko je imao 19 godina kada je postao otac. Daidža je želio da ga što prije oženi, da bude porodičan čovjek, da zasnuje porodicu…

„Dobio sam pet ćerki i pet sinova. Jedan sin mi je umro kada je bio mali. Dajo i dajnica su umrli srećni jer su doživjeli da vide moju đecu i unučad. Od pet ćerki i četiri sina dobio sam 27 unučadi“, priča Zeko.

No, prošlost je zakucala na njegov vrata sa molbom da i on učini ono što je uradio njegov otac. Da podari bratu svog sina!

Njegov brat i snaha nijesu imali djecu, a živjeli su lijepo i složno, pa je Zećo odlučio da im da svog sina Reifa.

„Odgajili su ga sa toliko ljubavi da im je spavao na rukama, a ne u krevetu. Snaha je još živa, a Reif ne zna za drugu majku sem za nju“, kaže Zeko.

A Reif svog biološkog oca redovno posjećuje.

Pogledajte ovu nevjerovatnu priču: