(otvoreno pismo javnosti Crne Gore)

Dijete sam crnogorskih iseljenika, vratio se u Crnu Goru u četvrtoj deceniji života, radio marljivo i napravio prepoznatljive rezultate, a prekosjutra ću biti deportovan iz Crne Gore!? Prije nego odem, volio bih da mi neko odgovori, zašto!?

Svakodnevno se susrećemo sa raznim optužbama koje pljušte sa svih strana sa našeg medijskog neba, a u centru tih optužbi izrazito odzvanja jedna riječ a to je “izdajnik”. Riječ koja bi trebalo da simboliše da se čovjek odrekao svoje porodice, bratstva, plemena ili ukupne društvene zajednice u kojoj bivstvuje, zarad šake interesa. Ta riječ je imala težinu tokom surove stvarnosti opstajanja na ovim prostorima, a danas je toliko izlizana, da je malo ko ostao da nije označen izdajnikom po nekom osnovu, pa i ne predstavlja više tešku kvalifikaciju. Na taj način više nema izdajnika u pravom smislu riječi, a onaj ko zaista izda, neće biti uopšte primijećen.

Odrastao u Lovćencu, potomak crnogorskih kolonista, sa očeve strane, i sin Cetinjanke, doselio se u Crnu Goru i zasnovao radni odnos na Univerzitetu Crne Gore prije četiri godine i 363 dana. Iako mojim venama teče isključivo katunska i crmička krv, ja sam danas u Crnoj Gori apsolutni stranac, bez ikakve šanse da dođem i do stalnog nastanjenja. Iako sam napravio značajne rezultate na polju nastave i nauke, u ponedjeljak ću biti deportovan iz Crne Gore. Razlog je jednostavan, ne postoji „kvota“ za kadar moje struke da mi se produži radna dozvola. Ko se to pojavio i zauzeo moje mjesto u opštoj službi u Ministarstvu unutrašnjih poslova? Odluku o izboru u zvanje imam do 2024. godine, kandidat sam za Dekana na konkursu čiji se rasplet očekuje u par narednih sedmica, vrlo aktivan u društvenom životu u posljednjem periodu, a i jedan od vodećih naučnika u svojoj oblasti u Crnoj Gori. Pored toga sam u proceduri za počasno državljanstvo na osnovu preporuke Dekana, Rektora i resorne Ministarke. Ipak u ponedjeljak neću imati ni privremenu radnu dozvolu, jer su se pojavili navodni „administrativni“ problemi.

Iako nisam iznenađen, jer sam u proteklih godinu dana, sa više strana, označavan kao „izdajnik“, ne bih da napustim ognjište svojih predaka bez da postavim pitanje, prije svega javnosti, ali i predsjedniku Crne Gore, premijeru, ombudsmanu, resornim ministrima, kao i svojim kolegama na univerzitetu: da li sam pogriješio što sam držao do svog stava, i donosio odluke u skladu sa onim što vjerujem u dubini svog srca, i što to i danas radim? Da li ćete svi okrenuti glavu u stranu i dozvoliti da mi se prekine radni odnos i da budem deportovan iz Crne Gore, samo zato što sam zasmetao određenim pojedincima dobro utemeljenim u političkim strukturama u Crnoj Gori.

Mediji su me podržali kada sam javnosti saopštavao najnovija naučna saznanja, podržali su me kada sam se obraćao otvorenim pismima resornim ministrima, kada sam, na najbolji način davao doprinos društvu u kojem se želio dočekati penziju. Ovog puta vas molim da me podržite, još jednom i objavite integralno moje otvoreno pismo javnosti, kako bih izvršio neophodan javni pritisak na osobe koje pokušavaju opstruirati izdavanje moje dozvole rad, isključivo iz razloga da bi me izbacili iz utakmice za izbor Dekana Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću u koju sam ušao pošteno i odigrao svaki pojedinačni potez od početka do kraja pošteno.

Srdačan pozdrav i hvala unaprijed,

dr Bojan Mašanović, docent

Fakultet za sport i fizičko vaspitanje

Univerziteta Crne Gore

Foto: Univerzitet Crne Gore