Dragutin Šuković osuđen je na 10 mjeseci zatvora zbog napada na novinara Esada Kočana.

U podgoričkom Osnovnom sudu njemu je istovremeno izrečena zabrana prilaska na udaljenosti manjoj od 100 metara glavnom i odgovornom uredniku nedjeljnika “Monitor”, ali i obevezno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi, prenose “Vijesti”.

Okrivljeni je praktično od hapšenja tvrdio da ne poznaje oštećenog, da bi na ročištu prije izricanja presude saopštio da ga “zna skoro 10 godina”.

Kočan je na početku sudskog procesa rekao da od osnivanja “Monitora” živi kao gonjena zvijer i da je duboko ubijeđen da motiv napadača nije lični ili neki trenutni bijes, već da je napadnut zbog svog rada.

Novinar je napadnut krajem marta ispred zgrade u kojoj stanuje, nakon što se vratio iz uobičajene popodnevne šetnje.

“Kada sam došao blizu zgrade, imaju dva prilaza, na jednoj stazi su dvije klupe i tu su bili momci i stariji čovjek, koji je stajao pored njih, sa limenkom piva u rukama. Prošao sam zaobilaznom stazom, pet metara udaljenom od ove, kada sam čuo: ‘Mišu jedan ili štakoru, znam da je neki glodar bio u pitanju. Krenuo sam ka zgradi i pomisio ‘šta je ovo’, a onda sam čuo psovke: ‘Što je pi…ce, jesi li se prepao…’ To sve govori stariji čovjek, koji kreće dijagonalom ka ulazu zgrade. Nastavio je da vrijeđa i prijeti: ‘Vlažiš li pi…ce od straha, ovdje stalno dolazim, ovdje imam ženu…’ To je kod mene izazvalo ogromni strah, da je taj čovjek stalno pred mojom kućom”, ispričao je Kočan ranije u sudu.

Tada je objasnio da je u zastakljenom dijelu, ispred ulaza zgrade, razmišljao šta da radi da ode u stan ili da pokuša da urazumi čovjeka, koji ga je vrijeđao.

“Oni meni sve vrijeme djeluju kao da su zajedno, kao da su ekipa. Ja sam u nemogućoj situaciji, jer mi on jasno daje do znanja da zna ko sam i gdje živim, zbog čega sam odlučio da ne ulazim u hol. Mislio sam svi će ući u hol i da će me masakrirati. Zato sam tu pokušao da razgovaram sa njim, da ga urazumim, smirim. To mi je izgledalo kao jedino rješenje. Dok to traje, on vrijeđa, pravi pokrete rukama i ramenom, sve vrijeme vrijeđa i govori ‘znaš li ti ko sam ja’. Govorio sam mu: ‘Nemojte to, pa što će vam to, ne znate ni vi ko sam ja, nikada vam ništa nisam napravio’. Pokušavao sam da mu pomognem da taj bijes stiša”.

Rekao je da ga je potom Šuković uhvatio u predjelu grudi, ali da se izmakao, nakon čega je upitao momke na klupi jesu li sa njim i da li oni to podržavaju.

Kada su mu odgovorili da nijesu, tada je Kočan, kako je naveo, podigao ruku i rekao mu da će da zove policiju, a potom odlučio da ode do stana.

“Trudio sam se da se ponašam što normalnije. Skinuo sam mantil i šešir. Nisam htio iz stana da zovem policiju, da ne uznemirim porodicu, tako da sam uzeo štap koji stoji u hodniku do vrata i krenuo nazad. Nije bilo šanse da se sjetim broja policije, zbog čega sam nazvao prijatelja Kerovića i zamolio da pozove policiju. Sišao sam na tu stazu, gdje su stajali Šuković i još nekoliko tih momaka. Nismo bili blizu kada sam mu se obratio i rekao da sam zvao policiju. Kako sam to izgovorio, on je stisnutom šakom jurnuo ka meni i rekao: ‘Sad ću da ti j… m mater’. Podigao sam desnu ruku, upozorio da ne prilazi, a potom štapom udario u podlogu. Udario sam ga štapom po isturenoj ruci, to nije bio udarac koji je njega zaustavio i nije… Ovi momci su pritrčali i stali naspram njega, spriječili su da me udari”, rekao je Kočan.

Foto: Esad Kočan (Facebook)