Odluka Vlade o ukidanju Montenegro airlinesa je u najmanju ruku skandalozna. Ukidanjem kompanije koja je crnogorski brend, čiji su avioni slijetali u sve evropske destinacije, ukinuta je i najbolja reklama koju je Crna Gora imala.

Ovakav potez ne može a da ne izazove sumnju da je nova Vlada započela sa ukidanjem svega što nosi naziv Montenegro. Ovome ide u prilog poništavanje odluke Skupštine glavnog grada o dodjeli zemljišta za gradnju objekta za vjernike Crnogorske pravoslavne crkve, kaže u razgovoru za Dnevne novine Refik Radončić, uspješan poslovni čovjek u SAD, porijeklom iz Crne Gore.

Radončić gotovo tri decenije živi u Njujorku, osnivač je Fondacije “Gusinje”, veliki humanista i donator, dobitnik nagrade koju naša država dodjeljuje najzaslužnijim predstavnicima dijaspore…, prenosi Portal Analitika.

Da li ste skloni da vjerujete da je gašenje MA iz ekonomskih razloga ili iza najavljene likvidacije nacionalne kompanije sa prepoznatim brendom stoje neki drugi ciljevi?

RADONČIĆ: Valjda ovakve odluke značajne po našu državu i njene građane treba donositi na osnovu detaljne analize. Nova Vlada trebalo je da obezbijedi kontinuitet u prepoznatljivosti Crne Gore u međunarodnim okvirima, u njenom pozicioniranju kao perspektivne turističke destinacije, a ne da gasi već brendiranu kompaniju uz izgovor da će otvoriti novu. Zašto se to radi? Vjerovatno zbog imena kompanije. Normalan razum ovo ne može drugačije da razumije.

Vi ste odavno u Americi, imate sopstveni biznis, uspješan ste poslovni čovjek… Da li Vam realno zvuči objašnjenje novih ministara da se nova nacionalna avio-kompanija može osnovati za nekoliko mjeseci, da to neće maltene koštati ništa?

RADONČIĆ: Očigledno da je ova vlada vjerujuća, i da misli da vjerom u Boga može sve, pa i otvoriti avio-kompaniju u ovako kratkom roku. To može samo u mašti. Tako ozbiljne stvari sigurno zahtijevaju i ozbiljno vrijeme. Naročito zabrinjava najava Vlade da će nova kompanija biti otvorena bez troškova. Ponovo samo u mašti neozbiljna priča pa makar dolazila i od vjerujuće vlade, možda rade u tajnosti sa Er Srbija, pa će se pojaviti sa “velikodušnom” ponudom da Srbija neće naplatili ni dinara ako im prepustimo tržište ili kako se to u avijaciji zove slotove. Više me ništa ne bi iznenadilo, a i ne vidim kako bez novca otvoriti novu kompaniju.

Koliko je nacionalna avio-kompanija značajna za jednu državu, pri tom turističku destinaciju?

RADONČIĆ: Značaj MA za turističku destinaciju kao što je Crna Gora je od neprocjenjive vrijednosti. Zamislite šta će se desiti naredne sezone! Ovo je udar na crnogorsku ekonomiju. Jer, svi ostali avio-prevoznici vodiće računa isključivo o profitu, o komercijalnim, odnosno isplativim letovima. MA je letio i na neke neisplative destinacije da bi promovisao Crnu Goru. I to je ulaganje u našu turističku privredu jer povezanost sa svijetom je jedini način da budete uspješna turistička destinacija.

Koliko je MA značio dijaspori? Da li je situacija sa novim korona virusom bila dovoljno jak argument da se vidi koliko je značajno imati svoju kompaniju?

RADONČIĆ: Za nas u dijaspori to je veliki hendikep. Sada ćemo biti ograničeni u izboru avio-prevoznika što će umnogome otežati naša putovanja, jer time gubimo uobičajene rute koje smo do sada koristili da bi došli u domovinu.

Svakako i pandemija novog korona virusa je pokazala koliko nam je značila nacionalna avio-kompanija, i koliko uopšte znači avio-prevoz za jednu državu i njene građane u kriznim vremenima.

Bili ste jedan od organizatora Pokreta za crnogorsku nezavisnost u dijaspori, kao i aktivni promoter te ideje od ranih 90-ih. Od tada do danas na razne načine pomažete domovini. Kako Vam danas izgleda Crna Gora u čijoj vladi nema predstavnika nacionalnih manjina, u kojoj su na najznačajnijim pozicijama ljudi bliski Srpskoj pravoslavnoj crkvi…?

RADONČIĆ: Sav svoj dio života mimo profesionalnog, odnosno čisto poslovnog, posvetio sam mojoj državi, vjerujući da nije pitanje šta će ti država dati, nego šta ćeš ti učiniti za nju. Moj san u Americi sam ostvario dok san o mojoj Crnoj Gori još nisam, nijesmo dobili to što smo željeli, državu vladavine prava, građansku u punom kapacitetu, zemlju jednakih šansi… Očigledno da smo zakazali na unutrašnjem planu. Malo se radilo na crnogorskom identitetu, malo se vodilo računa o uticaju drugih država. Ništa nijesmo radili na državnotvornosti i razvijaju osjećaja pripadnosti Crnoj Gori. Za mene je nepojmljivo uživati sve privilegije i povlastice koje ti država daje, a tu državu ne priznavati. Nažalost, ovo su nam rezultati tog rada i kao “nagradu” dobili smo apostolsku vladu, ili srpsku vladu.

Za mene lično ovo je najveći poraz koji je mogao zadesiti crnogorsko društvo, ne zbog promjene vlasti, to je pozitivno i to je tekovina demokratije, već zbog činjenice da se poslije 30 godina vraćamo na početak. Najbolju kvalifikaciju sam čuo od liberala da je država u opasnosti i pred ambisom. Slažem se, samo me brinu patrioti koji još spavaju. Zašto? Ovo je vrijeme da svi pokažemo šta možemo učiniti za svoju državu.

Inače, civilizovani i demokratski način na koji je prethodna vladajuća garnitura predala vlast novoj većini, za svaku je pohvalu i ponos.

Koliko naša dijaspora prati dešavanja u domovini?

RADONČIĆ: Naša dijaspora, koja je vrlo povezana, i te kako prati sva dešavanja i veoma smo zabrinuti. Vidjeli smo način na koji je nova Vlada formirana. Zar je moguće da u manjinskim narodima nema pameti, već da se vraćamo na vremena u koja “Džafer nosi džak”? Mislim da su manjinski narodi u Crnoj Gori najlojalniji državi.

Kakva su iskustva sa avio-kompanijama u SAD? Da li im država pomaže da prežive krizu koju je čitavom svijetu donijela pandemija COVID-19?

RADONČIĆ: Opšte je poznato da su sve svjetske avionske kompanije u problemima, ali je poznato i to da se čini sve da se sačuvaju. Nikako da se gase. Meni je bilo opravdano da se sagledaju razlozi zašto MA ima 300 zaposlenih na tako mali broj aviona, da se analizira organizaciona šema i pronađu načini za svođenje gubitaka na razumnu mjeru ili eliminišu… Siguran sam da bi to sa dobrim menadžmentom bilo moguće. Dakle, sve je trebalo sagledati, ali nikako, ni po koju cijenu gasiti kompaniju.