Rekli su mi da zbog te korone… Nisu do sada. Kad sam mogla tolike godine da se borim, mogu još malo sačekati. Ako Bog da, zdravlje će me poslužiti, iako sve teže dišem. Umorim se brzo, kaže nana, koja uvijek otvori svoja vrata svim dobronamjernim gostima

Foto: Printscreen/Al Jazeera

Iako je, prema pravosnažnoj presudi Međunarodnog suda za ljudska prava u Strazburu, rok za izmještanje crkve iz avlije nane Fate Orlović u Konjević Polju bio 1. april, to još nije učinjeno. 

Ispriječila se pandemija koronavirusa.

Reporter “Avaza” posjetio je Fatu Orlović. Kaže da će čekati da se crkva ukloni, samo da je zdravlje posluži.

“Rekli su mi da zbog te korone… Nisu do sada. Kad sam mogla tolike godine da se borim, mogu još malo sačekati. Ako Bog da, zdravlje će me poslužiti, iako sve teže dišem. Umorim se brzo”, kaže nana, koja uvijek otvori svoja vrata svim dobronamjernim gostima. 

Za mjesec dana bi trebala da bude održana kolektivna dženaza u Potočarima, za žrtve genocida u Srebrenici. 

“Kuća je čista, spremna za goste. Uvijek kod mene bude puna avlija. Makar im dam da se vode napiju”, kaže Fata Orlović. 

Nervira je što na vijestima opet sluša, kako kaže, “ono što ni pas s maslom ne bi pojeo”.

“Nama ne treba više slati nikakvu pomoć. Lopovi sve pokupiše. Ja sam se u ovoj svojoj borbi nagledala svakakvih ljudi. U nas ti je ona glavna “da komšiji crkne krava”. A ljudi zaborave da valja mrijeti. Ne znam što se to sve okrenulo. Zato je i vrijeme ovako nevaljalo kad narod ne valja”, iskrena je nana Fata. 

Na kraju kaže da ni za čim ne žali. 

“Sve bih isto ponovila. Da je bilo kakva druga bogomolja ovdje, isto bih tražila da se ukloni”, kaže Fata Orlović.