Prolazili su sati, a oko ponoći Ibrahim i njegovi najmiliji već su počeli da gube nadu da će spasioci doći i da će živi izaći iz automobila koji je gotovo čitav bio pod snijegom. “Bilo je ledeno hladno, sve smo teže disali i djeca su ostajala bez vazduha. U jednom trenutku sam riješio da izađem iz automobila i probam da pješaka potražim pomoć, ali su vrata bila blokirana. Iz sve snage sam udarao rukama i nogama, pokušavao da ih otvorim, ali bez uspjeha”, kaže on

Foto: Printscreen/Blic TV

Porodica Krasnići, sa petoro male djece, bila je devet sati zarobljena u automobilu na putu Duga Poljana–Sjenica, tokom mećave kakvu žitelji Pešterske visoravni odavno ne pamte.

Drama ove porodice iz Sjenice počinje nešto posle 15 časova, u blizini Brnjice.

U automobili su bili Ibrahim, njegova supruga, koja je u osmom mjesecu trudnoće, kao i petoro djece od kojih najstarije ima 12, a najmlađe tek nešto više od jedne godine, piše “Blic”.

“U početku ništa nije nagovještavalo da će uslijediti takvo nevrijeme. Padao je lagani snijeg, vetar je bio blag, ali se u roku od 10 minuta sve promijenilo. Mećava, oluja… Veoma brzo je bilo nemoguće voziti, skrajnuo sam se sa puta i zaustavio vozilo, nadajući se da će snijeg i vjeetar uskoro prestati kako bismo nastavili put kući”, počinje priču Ibrahim za “Blic”, objašnjavajući da mu je supruga još pod stresom i bez snage da priča o svemu što je preživjela.

Međutim, snijeg nije prestajao, vjetar je duvao sve jače, a porodicu Krasnići počela je da hvata nervoza.

“Posle sat vremena, snijeg je već bio do prozora automobila. Goriva sam imao, ali je auto počeo da se gasi, nisam mogao da zagrijem kabinu. Djeca su počela da se tresu od hladnoće, plaču, trudna supruga takođe. Pokušavao sam da ostanem pribran, hrabrio sam ih i govorio da će uskoro naići neko i da će nas izbaviti”, govori Ibrahim, boreći se sa kašljem.

Prolazili su sati, a oko ponoći Ibrahim i njegovi najmiliji već su počeli da gube nadu da će spasioci doći i da će živi izaći iz automobila koji je gotovo čitav bio pod snijegom.

“Bilo je ledeno hladno, sve smo teže disali i djeca su ostajala bez vazduha. U jednom trenutku sam riješio da izađem iz automobila i probam da pješaka potražim pomoć, ali su vrata bila blokirana. Iz sve snage sam udarao rukama i nogama, pokušavao da ih otvorim, ali bez uspjeha”, kaže on.

Nakon devet sati u zavijanom automobilu, a sat vremena poslije ponoći, ispred “opela” porodice Krasnići pojavili su se vatrogasci-spasioci.

“Sam bog ih je poslao, jer ne vjerujem da bismo izdržali još pola sata ili sat. Da nisu došli, teško da bismo mi danas pričali. Očistili su snijeg oko auta i jedno po jedno nas izvukli i prebacili do policijske stanice u Dugoj Poljani gdje smo se malo ugrijejali. Danas smo prehlađeni i bolesni, ali hvala im, živi smo”, dodaje Ibrahim.