Foto: Željko Đukić

Bezbroj je dobrih djela koje je Bjelopoljac Hajriz Hačko Brčvak uradio…

Kao mladić je otišao u Njemačku, da zaradi novac i omogući sebi nastavak školovanja na višoj školi u Beogradu. Međutim, život je za ovog dobrotvora, kojem se danas zahvaljuju hiljade ljudi kojima je pomogao, imao drugačije planove…

Od najtežih poslova, pa do otvaranja sopstvenog restorana, građevinske firme, sticanja novca – prošao je sve „faze“ kroz koje prolaze gastarbajteri… Ali, Hačko je doživio i to da preko noći mora da počne sve iznova.

Foto: Željko Đukić

U trenucima najvećih iskušenja nije posustao, već je nanovo zasukao rukave i počeo od nule. Ponovo je osnovao građevinsku firmu, vratio sve dugove i počeo da ulaže u posao. Istovremeno je od svake zarade izdvajao procenat i pomagao one kojima je pomoć najpotrebnija.

On, jednostavno, osjeća da tako treba da radi – što više zarađuje više da pomaže. Zahvaljujući ovom plemenitom čovjeku u Burkini Faso, u jednom siromašnom selu, djeca više ne umiru zbog nedostatka vode, jer je poslao novac za kopanje bunara i kaptiranje vode. O njemu se priča i na Madagaskaru, gdje je napravio most preko močvare, da bi djeca bezbjedno išla u školu, jer su svakodnevno napadana i ginula od aligatora. Hačku su zahvalni mnogobrojni pojedinci i porodice kojima je pomogao za liječenje, spasio od gladi…

Foto: Željko Đukić

Ovo je samo djelić onoga što je humanista iz bjelopoljskog sela Bistrica uradio. Hačko ne priča o tome, jer sreću i zadovoljstvo zbog pomoći nevoljnima ostavlja za sebe. On ne traži zahvalnost. Nagrada i sreća za dobra djela su mu nasmijana lica onih kojima je pomogao da ozdrave, da ne budu gladni, žedni…

O njemu pričaju drugi. Tako je javnost i saznala za Hajriza Hačka Brčvaka.