Porodica Radulović iz Milojevića kod Nikšića dala je četiri sina za slobodu, jedan je proglašen za narodnog heroja, a herojsko držanje njihove majke Mare i u pjesmi je opjevano

Ispred spomenika junacima (Foto: Svetlana Mandić/”Vijesti”)

Kome posvetiti priču – braći koja su za slobodu dala ono najvrednije što su imali – život, ili majci koja je rame uz rame sa njima ratovala, sve ih sahranila, čije herojsko držanje je i pjesma opjevala? Ili tvrdom pješivačkom kamenu koji je dao mnoge heroje?

Dan državnosti, ali i dan kada je Crna Gora ustala protiv okupatora u Drugom svjetskom ratu, dobra je prilika da se podsjetimo na neke zaboravljene heroje, na ljude kojima je sloboda bila važnija od života.

Veliša i Mara Radulović (rodom Pravilović), iz pješivačkog sela Milojevići petnaestak kilometara od Nikšića, imali su šestoro djece – četiri sina, Veljka, Radomana, Milorada i Ćetka, i dvije kćerke, Anđeliju i Mirunu. Sa prvom ustaničkom puškom i osam “pušaka” Radulovića krenuli su da brani slobodu, otac, majka i šestoro djece. Slobodu su dočekali bez četiri sina. Trojica, Veljko (26), Radoman (23) i Milorad (19), poginuli su 1942. godine, u roku od pola godine, a najmlađi Ćetko (18), golobradi mladić koji je tek postao punoljetan, u osvit slobode – 1944. kada su Njemci odstupali iz Nikšića.

Opširnije pročitajte na portalu Vijesti.me.