Poslije prvih nekoliko dana počeo je sve rjeđe da dolazi Malenoj, doleti na gnijezdo, ali odmah ode. Kao da je želio da pokaže da je svemu došao kraj. Njega nema u gnijezdu od 18. aprila i vjerujem da je otišao u prirodu da negdje skonča svoj ovozemaljski život. Kod ptica i još nekih životinja to je tako, gotovo nepisano pravilo. Tuga je velika, ali kao čovjeku koji je brinuo o ove dvije prelijepe, prepametne i brižne ptice drago mi je da je ovog proljeća doletio kući, tamo gdje je i počeo svoj život, kaže Stjepan zadržavajući suze

Foto: Printscreen

Ljubavna priča o privrženosti i vjernosti dvije rode, Malene i Klepetana u Brodskom Varošu, gotovo sigurno je okončana. Klepo je ovog proljeća poranio nedjelju dana, bio sa Malenom, vodili su ljubav u gnijezdu, Malena je snijela tri jaja, idila je potrajala tri nedjelje. A onda se sve preokrenulo.

Klepetana nema u gnezdu više od nedjelju dana, a od tri jaja koja je snijela njegova Malena dva su se smrzla, a jedno je bilo mućak.

“Potomaka Malene i Klepetana više neće biti”, kaže Stjepan Vokić, penzionisani školski domar koji se 17 godina brine o ove dvije rode.

“Zajedno su 17 godina. Lani je imao sa Malenom sedam jaja, ove godine nešto je ipak krenulo po zlu ili je starost posrijedi. Imali su samo tri. Dva jaja su se smrzla i njih dvoje su ih pokidalii, a treće sam spasio, ali je bilo mućak. Znači, nešto se nije dalo. U ovih 17 godina njihove ljubavi na svijet su donijeli i put juga Afrike ‘odveli’ čak 66 ptića, a to je raritet kad su rode u pitanju i u svjetskim razmerama”, kaže Vokić, piše 24sata.hr.

“Poslije prvih nekoliko dana počeo je sve rjeđe da dolazi Malenoj, doleti na gnijezdo, ali odmah ode. Kao da je želio da pokaže da je svemu došao kraj. Njega nema u gnijezdu od 18. aprila i vjerujem da je otišao u prirodu da negdje skonča svoj ovozemaljski život. Kod ptica i još nekih životinja to je tako, gotovo nepisano pravilo. Tuga je velika, ali kao čovjeku koji je brinuo o ove dvije prelijepe, prepametne i brižne ptice drago mi je da je ovog proljeća doletio kući, tamo gdje je i počeo svoj život”, kaže Stjepan zadržavajući suze.

Kako će sada biti, u proljeće i ljeto, bez prizora o ljubavi i privrženosti Malene i Klepetana, Stjepan može samo da pretpostavi.

“Teško je, preteško, ali moraću da se naviknem na to. Malena mi ostaje i moram barem njoj da pomognem. Po mom proračunu, Klepetanu je negde oko 40 čovjekovih godina i, priznali mi ili ne, blizu mu je bio kraj. Kod njih je ‘leti ili umri’, i to je to. S Malenom otkad nema Klepe imam problema, neće da jede sama i moram da je ‘kljukam'”, kaže Vokić.

“Stalno je u gnijezdu, klepeće non-stop, fali joj Klepo… Zabije kljun među noge, gotovo kao da plače, i noćima je obilazim da vidim šta je i kako je, da je oraspoložim da nastavi dalje da živi. Danas je malo bolje. Sreća u nesreći je da je tolike godine zbog slomljenog krila jesen, zimu i deo proljeća provodila sa mnom pa će sada biti cijele godine. Da će patiti za Klepom – patiće, priroda je to, ističe Stjepan.

“Njihovi potomci imaju svoje brojne potomke, mnogi dolaze ovdje blizu, svijet roda živi i živjeće i dalje, i bez Klepetana, a jednog dana, i bez Malene. Ispunjen sam ponosom što sam mogao da im pomognem, da imaju svoje potomstvo. Trud je bio veliki, ali niko nije srećniji od mene”, zaključio je za kraj Stjepan Vokić, prenosi “Kurir”.