Jedna od najljepših ljubavnih priča u Hrvatskoj, premda se radi o pticama, i ove je godine dobila svoj nastavak. U ponedjeljak oko 15 sati, Klepetan je sletio u dobro poznatu Brodsku Varoš gdje se vratio 17. godinu zaredom.

“Iznenadio me juče u 15 sati. Došla je grupa njih sedam roda, kružili su okolo. Dvojica su sletjela dolje na igralište. Rekoh, nije vrag da je došao prije”, ispričao je “Jutarnjem listu” svoje iznenađenje Stjepan Vokić, bez kojeg ove priče ne bi ni bilo.

Vokić, 72-godišnji udovac i penzionisani domar mjesne škole, prije punih 26 godina počeo je brinuti o Malenoj. Pronašao ju je pokraj bare ranjenu lovačkim mecima. Zimi joj je osigurao prostor, u garaži, a čim dođe toplo vrijeme Vokić joj sagradi veliko gnijezdo na krovu kako bi imala gdje dočekati Klepetana.

Ove godine je Klepetan došao ranije nego ikad prije. Šta je razlog tome, ne zna ni Vokić.

“Ovo je najranije u ovih 17 godina. Gledao sam je li to on ili nije na igralištu… Rekoh, uzet ću hamper s mesom. Ako priđe, onda je on”, priča Stjepan o susretu.

S obzirom da rode, pa tako i Klepetan, prelete oko 15.000 kilometara od Cape Towna u Južnoj Africi gdje provode zime, nije ni čudo da je meso ono čemu neće moći odoljeti. 

“Čim sam donio meso, odmah je tako gladan, jadan, iznemogao pomlatio skoro kilo. Kad se najeo, još je malo hodao po igralištu, a onda je otišao pravo na gnijezdo kod nje”, sretan je Vokić.

Malena ga je čekala u gnijezdu, mada joj je prilično hladno ovih dana kako su se temperature ponovno spustile na nulu. Vokić kaže kako svake godine Malenu, čim dođe toplo vrijeme, privikava ponovno na vanjski svijet.

“Ovo je još hladno za nju… Ali proradi joj nagon pa je nestrpljiva. Ne jede, iščekuje ga. Mislim da ona zna da je povratak tu””.

Koliko god rastanak bio težak, toliko je ponovni susret slađi. Malena i Klepetan imaju vremena nadoknaditi ovih nekoliko izgubljenih mjeseci, a i čini se da s nježnostima ne gube vrijeme…

“Eno, cijelo jutro su na gnijezdu, čačkaju se kljunovima. Noge su mu jako prljave, možda i crne od krvi. Nije čudo, koliki je put prešao…”

Zbog ljubavi na daljinu i vjernosti o rodama u Hrvatskoj prošle godine su pisali i brojni strani mediji. Vokić se nada da će, s obzirom na svoje godine, još neko vrijeme moći da brine o rodi koja ne može da leti i njenom dečku koji joj se svake godine vraća.