Rodom je iz Albanije, a u Zagreb je došao 1960. godine nakon što se vratio iz vojske. Isprva je radio u Hrvatskom telekomu i ukopčavao domaćinstva na telefonsku mrežu. Tako je upoznao cijeli Zagreb, ali uz dnevni posao imao je i još jedan. Kako kaže, bio je i maneken. “Ne samo maneken, nego prvi maneken u Jugoslaviji. Radio sam reklame za Varteks, Kamensko, reklamirao sam hranu, piće, u jednoj reklami sam glumio šeika za bivši Interkontinental, sadašnju Esplanadu. Pa za Pitralon sam snimao reklame još do prije deset godina”, otkriva Toni i dodaje da je neke reklame snimao i sa svojom suprugom, za koju kaže da je najljepša žena na svijetu

Foto: Printscreen/Jutarnji.hr

“Kad se ujutro digneš, odmah vježbaš u krevetu. Malo nogama, rukama, da se razgibaš. Drugo, ustaješ i ideš u kupaonu, skidaš se go do pasa i hladnom vodom umiješ cijelo tijelo. Potom se obučeš i ideš na trening, vježbati. Ne samo hodati, nego treba trčati, skakati, raditi na spravama, štrikovima, gore-dolje, ma sve! I meditiraj u prirodi, jedi šta hoćeš i bićeš vječno zdrav”.

Ovako zvuče savjeti za zdrav i dug život koje potpisuje Taljat Selmani, simpatični 82-godišnjak kojeg javnost zna kao Tonija i koji je trenutno najveća senzacija na hrvatskom internetu, piše “Jutarnji list”.

Njegov video u kojem objašnjava kako grip ne postoji, uz upečatljivi komentar: “Sramota, penzioneri su uništili zdravstvo. Boli me ruka, boli me noga, sve me boli… Vježbaj, pi**a ti materina!” juče je za manje od 24 sata prikupio više od 270.000 pregleda samo na YouTubeu, a ta brojka je još veća na društvenim mrežama.

Ekipa “Jutarnjeg lista” se, kako bi saznali ko je taj vitalni penzioner, uputila u zagrebačke Utrine, gdje živi već dugi niz godina.

Iako su tri puta naletjeli na zatvorena vrata njegovog stana, slučajno su ga sreli u šetnji po platou Mamutice. Sijeda kosa, uredno obrijan, sunčane naočare, bijela dolčevita, zimska jakna, krem pantalone i smeđe cipele – na prvu niko ne bi rekao da je ovaj čovjek trenutno najtraženija osoba u Hrvatskoj. No, kad porazgovarate s njim, ubrzo shvatite zašto je samo s nekoliko rečenica nasmijao cijelu zemlju.

“Evo, baš sam platio zdravstveno. A šta će mi to? Nikad nisam bolestan, ne idem doktoru, zdrav sam cijeli život. Evo sad, da hoću, mogu te oboriti s nogu”, kaže uz demonstraciju poluvisokog high kicka.

Pozvali su ga na kafu da im otkrije tajnu svoje vitalnosti, na što je ljubazno pristao i već na ulici ih nesebično uveo u svoj život. Kako ponosno ističe, vježba svaki dan po tri sata. Tjelovježba počinje odmah ujutro laganim razgibavanjem u krevetu i umivanjem hladnom vodom.

“Ne ovako, malo po licu, nego cijelo tijelo do pasa, onako muški”, objašnjava uz gestikulaciju.

Potom, kako kaže, odlazi na Bundek i nastavlja s rekreacijom. Trči, vježba na spravama, hoda, skače. Sve što je potrebno da mu krv proključa, no napominje kako nije dovoljno samo fizički vježbati. Važna je, kaže, i meditacija.

“Otkad sam u penziji, otkrio sam da mogu vježbati i umom. Legnem i pustim da mi um trenira tijelo. U tim trenucima osjetim kako mi svaki mišić radi. No, ne smije se zanemariti i boravak u prirodi. Meditacija u šumi, među cvijećem i patkama uz jezero, to ti daje dug život, jer svi mi imamo dušu. Svaka travka, svako drvo, svaka muha, sve to ima dušu, i to treba poštovati”, kaže Toni te nam pokazuje i nekoliko vježbi disanja kojima možemo pročistiti tijelo.

Kako je otkrio tajne meditacije, tako je prestao jesti meso. Kaže, više mu to tijelo ne prihvata, tako da mu se jelovnik sastoji od raznih variva i povrća i voća. Ipak, ističe da bi svako trebao jesti šta mu duša poželi.

“Nema smisla ograničavati se”, kratko će.

Ponosno napominje kako nije nikada zapalio cigaretu. Što se tiče alkohola, popije malu rakiju svako jutro. I pokoje pivo tu i tamo.

BURAN ŽIVOT

Rodom je iz Albanije, a u Zagreb je došao 1960. godine nakon što se vratio iz vojske. Isprva je radio u Hrvatskom telekomu i ukopčavao domaćinstva na telefonsku mrežu. Tako je upoznao cijeli Zagreb, ali uz dnevni posao imao je i još jedan. Kako kaže, bio je i maneken.

“Ne samo maneken, nego prvi maneken u Jugoslaviji. Radio sam reklame za Varteks, Kamensko, reklamirao sam hranu, piće, u jednoj reklami sam glumio šeika za bivši Interkontinental, sadašnju Esplanadu. Pa za Pitralon sam snimao reklame još do prije deset godina”, otkriva Toni i dodaje da je neke reklame snimao i sa svojom suprugom, za koju kaže da je najljepša žena na svijetu.

“Već smo 55 godina u braku i imamo sina koji je isto najljepši na svijetu. I jednog unuka. On je već sada, s pet godina, pravi muž, pa najljepši je na svijetu”, skromno će Toni.

Kaže da je ljubav najvažnija na svijetu.

Još šezdesetih je počeo da trenira borilačke vještine, tae kwon do, kick box i jiu jitsu.

“Još uvijek bi te mogao oboriti s nogu”, šali se.

Njegovi susjedi takođe napominju da je riječ o jednoj veoma atraktivnoj porodici. Više ljudi je ekipi “Jutarnjeg” u kafiću ispričalo priču o njegovom manekenstvu i o tome kako su Toni i supruga oduvijek bili na glasu kao izvanredno lijep i uglađen par. Svi ga pak najviše pamte po reklami za Pitralon, koja se vrtjela na televiziji u doba bivše države.

“Kada smo bili djeca, znali smo ga zvati Pitralompi”, prisjećaju se susjedi.

Čak ga i na utrinskoj tržnici većina prodavača zna kao Manekena, iako oni za taj nadimak imaju druge razloge.

“On i žena su uvijek bili prava gospoda. Uglađeni, lijepo odjeveni, pristojni, ma pravi manekeni”, kaže prodavačica Marina Beljan.

ŠTAND U UTRINAMA

Toni je s 55 godina otišao iz HT-a u prijevremenu penziju. Iako su mu godine rekle da je vrijeme za odmor, njegovo tijelo to nije htjelo ni čuti, pa je otvorio na tržnici Utrine štand s voćem i povrćem. Tamo je još radio 15 godina, tako da je u pravu penziju otišao tek sa 70, a sve njegove kolege s tržnice za njega imaju samo riječi hvale.

“On se prema svim kupcima odnosio jednako, bio to neki bogati čovjek ili siromah. I nikada nije prodavao lošu robu. Ako je vidio da je neka jabuka barem malo trula, on bi je makao iz prodaje”, kaže Marijan Kovač.

Između ostalog, Toni jako voli uzrečice, pa im je tokom kratkog razgovora rekao da “odijelo čini čovjeka”, da se “po jutru dan poznaje” i da se “zlo uvijek vraća”. Ovu je zadnju popratio i primjerom iz stvarnog života. Kako kaže, samo jednom je napravio nešto loše u životu, i to mu su odmah obilo u glavu.

“Kao mladić pronašao sam novčanik jednog partizanskog oficira i nisam ga vratio. Samo nekoliko dana kasnije vozio sam se po Držićevoj i auto mi je eksplodirao, jedva sam izvukao živu glavu! Od tada nikada nisam ništa loše učinio”, priča Toni.

Ima teoriju da dobri ljudi umro iznenada, u jednom danu. To vidi po svome djedu koji je živio 102 godine te se brinuo o njemu nakon smrti njegovih roditelja.

“Umro je u jednom danu, i to je način na koji i ja želim otići. Bez nekih cjevčica u vratu pa da ležim mjesecima u bolnici. Samo neka jedan dan dođe smrt po mene i neka me odvede. I ja ću biti najsrećniji”, kaže Toni.