Godinu 2018. na balkanskim prostorima obilježile su nesuglasice i petljanja u tuđe poslove, a jedino je Makedonija imala dobre susjede

Foto: Printscreen

Tokom 2018. godine, u unutrašnja pitanja gotovo svake balkanske države dolazilo je do miješanja susjedskih država. Rezultatima i načinom kako su sprovedeni opšti izbori u Bosni i Hercegovini bili su nezadovoljni u Hrvatskoj, dok je Zagrebu Sarajevo zamjeralo najavu početka izgradnje Pelješkog mosta, kao i međusobno nerazumijevanje dvije države o rješenju ulazne i izlazne migrantske krize s kojom se suočila BiH.

Ni u odnosima Srbije i Hrvatske nije baš sve bilo idealno, pa su se dvije države utrkivale koja će koju optužiti da se snažnije naoružava (a naoružavale su se obje), a gotovo cijela godina protekla je u političkom nadmudrivanju i nerazumijevanju Beograda i Prištine.

Srbija i Kosovo su daleko od bilo kakvog dogovora. Razgovori su u jednom trenutku i prekinuti, Kosovo nije primljeno u Interpol, a iz Prištine su objavili trgovinski rat Srbiji i Bosni i Hercegovini te na uvoz robe iz tih država uveli takse od 100 odsto.

MAKEDONIJA – GODINA RJEŠENJA SPORA

Samo je Makedonija imala “dobre susjede” i s Grčkom riješila spor o imenu koji je trajao decenijama. No, u samoj Makedoniji stvari nisu tekle tako glatko. Upravo se dogovor o imenu Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije koja bi ubuduće trebalo da se zove Sjeverna Makedonija, a koji su, uz posredovanje međunarodne zajednice, na Prespanskom jezeru postigli i ovjerili makedonski i grčki šefovi diplomatije. može smatrati događajem 2018. godine na balkanskim prostorima.

Sporazum o rješavanja makedonsko-grčkog spora o imenu i strateškom partnerstvu Makedonije i Grčke, koji su u junu potpisali ministri vanjskih poslova dvije države Nikola Dimitrov i Nikos Kocias, a potom i međunarodni posrednik Ujedinjenih nacija u pregovorima Metju Nimec, ocijenjen je kao istorijski.

“Na temeljima prošlosti, gradimo budućnost”, poručio je makedonski premijer Zoran Zaev.

Referendum o imenu, u koji je uložen značajan trud – kako onih koji su podržavali promjenu, tako i onih koji su bili protiv – ali i jako puno novca, nije uspio zbog malog odaziva građana, mada je za utjehu, velika većina izašlih glasalo za promjenu imena i pristupanje EU-u i NATO-u. Zatim se krenulo drugačijim putem, odnosno preimenovanjem države kroz ustavne promjene, što još traje.

U međuvremenu je bivši premijer Nikola Gruevski pravosnažno osuđen na dvije godine zatvora u jednoj od brojnih afera za koje je optužen. I kad je trebalo da se javi na odsluženje kazne, on se uz pomoć vjernih prijatelja iz Budimpešte javio mađarskim vlastima i zatražio azil. I dobio ga. Skoplje je u međuvremenu od Mađarske zatražilo izručenje Gruevskog, no odgovora još nema.

KOSOVO – KORAK NAPRIJED, DVA NATRAG

Iako je Kosovo načinilo nekoliko koraka koji potvrđuju njegovu nezavisnost, mnogo toga još zavisi od rješenja svih nesporazuma sa Srbijom. Zakonskim izmjenama Kosovske sigurnosne snage postale su Vojska Kosova što je izazvalo ljutnju Beograda, žaljenje NATO-a i podršku Vašingtona. Kosovska vojska našla se kao tema sjednice Savjeta bezbjednosti UN-a, uobičajene sjednice bez zaključaka, a američki predsjednik Donald Tramp u međuvremenu je pismom pozvao dva predsjednika, Hašima Tačija i Aleksandra Vučića, u Bijelu kuću na “proslavu istorijskog sporazuma”.

Foto: Printscreen/RSE

Ali, Tači i Vučić su daleko od sporazuma čemu su pridonijeli uvođenje taksi na robu iz Srbije i Bosne i Hercegovine, snažno lobiranje Beograda protiv prijema Kosova u Interpol, povišena retorika i zastoj u pregovorima uz posredovanje Evropske unije. I hapšenje direktora Kancelarije za Kosovo i Metohiju u Vladi Srbije, Marka Đurića, jer nije dobio dozvolu Prištine da posjeti kosovski sjever, kao i odgovor na onemogućavanje političara, društvenih i kulturnih radnika, sportaša da s Kosova uđu na teritoriju Srbije samo je zaoštrio situaciju.

A najviše su se Beograd i Priština optuživali za opstrukciju istrage ubistva jednog od čelnika kosovskih Srba Olivera Ivanovića, ubijenog početkom godine pred zgradom stranke koju je vodio. Policijska istraga uglavnom nije dala rezultate, ne znaju se počinitelji i nalogodavci, pa su Ivanovićeva porodica i prijatelji apelovali na međunarodnu zajednicu da im pomogne. U međuvremenu su i provedena neka hapšenja, no još bez konkretnih potvrda o čemu se konkretno radi.

SRBIJA – RIJEČ BEZ KOJE NE POČINJE I NE ZAVRŠAVA DAN

Riječ “Kosovo” ne silazi s naslovnica novina u Srbiji, ni iz vijesti na portalima, televiziji i radiju. Gotovo nema dana da se o problemu Kosova ne oglasi predsjednik Aleksandar Vučić, ponavljajući kao mantru riječi “mir”i “stabilnost”.

Spomenuti kosovsko pitanje ne propuštaju ni drugi državni zvaničnici, a često je to tema gdje baš i nije potrebno. U međuvremenu Srpska napredna stranka, koja već ima čvrstu i stabilnu većinu u državnom parlamentu, osvaja opšinu za opšinom u Srbiji. Iako se radi o izborima za parlament glavnoga grada, gdje je lista koja je u nazivu imala Vučićevo ime, i ako se radi o nekoj maloj opšini, vladajući joj daju karakter najveće važnosti. S druge strane, opozicija bilježi poraz za porazom.

Nažalost, čelnici opozicije često su na meti verbalnih, ali i fizičkih napada. Najgore je prošao čelnik Ljevice, Borko Stefanović koji je zadobio teške povrede u Kruševcu. Taj je napad bio povod da Savez za Srbiju, kojem pripada i Stefanovićeva stranka, pokrene niz masovnih protesta, za sada na ulicama Beograda koje su, naravno, vlast i mediji pod njenom kontrolom ignorisali.

“I pet miliona da se skupi, nijedan zahtjev neću ispuniti”, poručio im je Vučić.

U odnosima sa zapadnim susjedima, nije prestalo negiranje genocida u Srebrenici, ali i mala trka u naoružavanju s Hrvatskom.

HRVATSKA – MIJEŠANJE U TUĐE POSLOVE

Na srpsku kupovinu polovnih MiG-ova 29 iz Rusije, Hrvatska je odgovorila kupovinom polovnih F-16 iz Izraela. Priča je to o kojoj se dugo pričalo, jer Hrvatska kao članica NATO-a ima obavezu ili da sama čuva svoje nebo ili da nekoga unajmi, kao što je to učinila Crna Gora. Razmatralo se nekoliko ponuda, pa je odluka pala na avione iz Izraela, no onda se umiješao Vašington, budući da su letjelice proizvedene u SAD-u prvo su moralo pitati njih. Sad je priča zapela negdje između Stejt Departmenta i Kongresa.

Foto: Printscreen/MORH

U Hrvatskuje iz Londona vraćen Ivica Todorić, osumnjičen zbog nezakonitog prisvajanja više od 135,5 miliona eura iz Agrokora. Dan nakon što je za njega uplaćena kaucija od milion eura da bi napustio istražni zatvor, najavio je izlazak na izbore na kojima će”osvojiti vlast i pokrenuti Hrvatsku na pravi način”.

Hrvatsku je prije toga napustio Zdravko Mamić, bivši izvršni direktor Dinama, koji je nepravosnažno osuđen na 6,5 godina zatvora zbog izvlačenja novca iz tog fudbalskog kluba. Pobjegao je u Međugorje, a žalbeno vijeće suda Bosne i Hercegovine odlučilo je da ne može biti izručen Hrvatskoj. Osim hrvatskog, ima i bh državljanstvo, a Bosna i Hercegovina ne izručuje svoje državljane drugima. I tu nema spora.

No, spora između Bosne i Hercegovine i Hrvatske ima oko gradnje Pelješkog mosta, ali i bh imovine koja je, nakon rata i osamostaljenja dvije države, ostala na hrvatskom području, uglavnom na jadranskoj obali. Hrvatska, uz podršku Evropske unije, počinje gradnju mosta uprkos prijetnjama iz Sarajeva da će stvar završiti tužbama pred nadležnim pravosudnim tijelima. Sporan je i Zakon o upravljanju državnom imovinom prema kojem će se imovina bosansko-hercegovačkih preduzeća, koja je sada u društvenom vlasništvu, moći dati na upravljanje drugima na razdoblje i do 30 godina. Za bh vlasti to je “konačno legalizovanje pljačke” bh imovine u Hrvatskoj.

BIH – IZABRANI ZVANIČNICI, ALI NIJE USPOSTAVLJENA VLAST

Izbori u Bosni i Hercegovini, a pogotovo način izbora člana kolektivnog predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, obilježili su godinu u BiH, ali i odnosima Sarajeva i Zagreba. Dosadašnjeg hrvatskog predstavnika Dragana Čovića porazio je Željko Komšić, što dobar dio hrvatske javnosti, ali i političkih predstavnika Hrvata u BiH smatra “izborom Bošnjaka”. Hrvatski premijer Andrej Plenković to je pitanje potezao u Briselu, u Hrvatskom saboru čak je usvojena i Deklaracija o pravima Hrvata u BiH, a iz Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine najavljen im je odgovor u obliku posebne rezolucije o osudi uplitanja Hrvatske u unutarašnje poslove BiH.

Novi članovi Predsjedništva BiH su još Šefik Džaferović iz reda bošnjačkog naroda i Milorad Dodik iz reda srpskog naroda, a na izborima za druge razine vlasti pobijedile su upravo stranke iz kojih dolaze – Stranka demokratske akcije, Savez nezavisnih socijaldemokrata te Čovićev HDZ BiH. Te tri stranke najavile su i postizbornu saradnju u državnom parlamentu.

Bosna i Hercegovina dobila je zeleno svjetlo za aktiviranje Akcionog plana za članstvo (MAP), što predstavlja paket savjetovanja, pomoći i praktične podrške državama koje žele da se priključe NATO-u (čemu se oštro protivi Dodik).

Foto: Printscreen/FACE TV

Odnose među političarima na svim nivoima vlasti, ali i s nižih nivoa prema višim pomutila je i migrantska kriza, jer je veliki broj nevoljnika s Bliskog i Srednjeg Istoka, ali i sjevera Afrike, odlučio da preko Bosne i Hercegovine stigne na Zapad. Kratkotrajno su se zaustavili u Sarajevu, potom su poslati prema Mostaru, a onda su stigli na zapad, ali tek do zapadne bh granice gdje ih Hrvatska svim silama nastoji da spriječi da kroče na tlo Evropske unije.

CRNA GORA – ĐUKANOVIĆ I DALJE NA TWITTERU

Političar s “najviše utakmica u nogama” od uvođenja višestranačkih izbora u Crnoj Gori, a riječ je o Milu Đukanoviću, opet je pobijedio na izborima, ovoga puta – predsjedničkim. Prethodno je već jednom bio predsjednik, ali i premijer u šest mandata. Iz politike se povlačio tri puta, ali je, usprkos tome, u svojoj stranci uvijek bio dominantna politička figura i uvijek se vraćao na velika vrata. Tako je bilo i proljetos – pobijedio je u prvom krugu.

Na drugoj strani političke klackalice, doduše ne one izborne, našao se Nebojša Medojević, jedan od čelnika Demokratskog fronta, koji je krajem godine iz parlamentarnih klupa, samo što je izašao na ulicu, završio u zatvoru. Zatvoren je na dva puta po dva mjeseca jer nije želio da svjedoči u dva slučaja u kojima iznosi teške optužbe na račun visokih pravosudnih zvaničnika. Ustavni sud Crne Gore ukinuo je presude, a Medojević je izašao na slobodu.

Ako je na unutrašnjoj političkoj sceni bilo trzavica, u slučaju Medojević, ili igara s izvjesnim ishodom, u slučaju Đukanović, na vanjskom planu Crnoj Gori ide sasvim dobro – sve više država ukida vize njezinim građanima, otvoreno je pretposljednje poglavlje u pregovorima s Evropskom unijom, a crnogorsko nebo čuvaju NATO avioni.

Kad se podvuče crta pod 2018. godinu postaje jasno kako se još puno procesa prenosi u godinu koja joj slijedi, jer je do imena Sjeverna Makedonija, sporazuma Kosova i Srbije, boljih odnosa Zagreba i Sarajeva još dalek put.

Treba se samo nadati da na tom putu neće biti novih trzavica, nesporazuma i podmetanja nogu susjedima.

Izvor: Al Jazeera