Danima Davor nije dozvoljavao da tijelo njegovog sina bude sahranjeno, sumnjajući da će tako zemlja prikriti i dokaze o zločinu. David je sahranjen tek 7. aprila. “Dragi sine, dušo, tvoj tata sve zna! Ubice moga Davida, gledajte i dalje tim krvavim očima, ja vas znam, ali vi mene ne”, poručio je Davor nad grobom sina Davida. Prije i posle sahrane svakog dana se u zakazano vrijeme pojavljivao na trgu, tražeći dignutom pesnicom pravdu za Davida i “pravdu za svu našu djecu”, te prozivajući, kako je govorio, ubice i zločince. U svom očaju ponekad je i prijetio nasumice, palio slike najviših predstavnika MUP RS, pa čak i prijetio da će iskopati tijelo mrtvog sina i donijeti ga na trg

Foto: Printscreen (Al Jazeera)

Dok su u kući žalosti svi plakali, on je ćutao, nepomičan, kamenog lica i suvih, zažarenih očiju, da bi odjednom kriknuo: “Sine, ubiše te zlikovci!”

Tako je Davor Dragičević, sat nakon što je stigla vijest da je beživotno tijelo njegovog sina Davida nađeno u rječici Crkvenoj u Banjaluci, najavio početak najveće pobune u istoriji Republike Srske, koja traje već 276 dana. Tada još niko nije pominjao ubistvo, nije bilo sumnji u prikrivanje krivičnog dela, Pravda za Davida nije postojala, a Davidovu pesmu “Klinac u getu”, danas megahit i himnu protesta, znali su tek malobrojni pratioci mladog repera, poznatijeg po nadimku Đakac.

Tada još niko nije vjerovao da će Davor Dragičević, konobar iz banjalučkog naselja Pobrđe, postati vođa i simbol protesta o kojima pišu svjetski mediji, i da će za sobom povesti na hiljade ljudi, koji danas skandiraju: “Ćaća nikad neće biti sam”.

Davor Dragičević je prvi put izašao na ulicu i uzviknuo “Ubice” 26. marta, nakon kontroverzne konferencije za štampu MUP RS, na kojoj je njegov mrtvi sin optužen da je opljačkao jednu kuću, a potom se ubio ili upao u rijeku, pijan i pod dejstvom narkotika.

Kasnije će biti demantovani svi ti navodi, kakve, čak ni da su istiniti, nije dozvoljeno iznositi u javnost, kada se radi o mladom čovjeku koji više nije živ.

Očigedno, vatra je upaljena, ocu Davoru su se pridružili mladići i djevojke koji su se družili s Davidom, potom i drugi građani, koji su podržavali borbu ožalošćenog oca za istinu i pravdu, piše Srpskainfo. Danima Davor nije dozvoljavao da tijelo njegovog sina bude sahranjeno, sumnjajući da će tako zemlja prikriti i dokaze o zločinu. David je sahranjen tek 7. aprila.

“Dragi sine, dušo, tvoj tata sve zna! Ubice moga Davida, gledajte i dalje tim krvavim očima, ja vas znam, ali vi mene ne”, poručio je Davor nad grobom sina Davida.

Prije i posle sahrane svakog dana se u zakazano vrijeme pojavljivao na trgu, tražeći dignutom pesnicom pravdu za Davida i “pravdu za svu našu djecu”, te prozivajući, kako je govorio, ubice i zločince. U svom očaju ponekad je i prijetio nasumice, palio slike najviših predstavnika MUP RS, pa čak i prijetio da će iskopati tijelo mrtvog sina i donijeti ga na trg.

Foto: Facebook

Ipak, ostajao je istrajan, po kiši, zimi, ljetnjoj žezgi, čak i kad je bio bolestan, stajao je postojano na trgu sa uzdignutom pesnicom.

U septembru je, da bi pojačao pritisak, ostajao na trgu danonoćno, poručujući da se neće pomjeriti s tog mjesta dok ne dočeka istinu i pravdu i dok ubice njegovog sina ne budu uhapšene. Pridružili su mu se brojni građani, iz sada već iskristalisane grupe “Pravda za Davida”.

Prvo su donijeli krevet da Ćaća, kako su ga prozvali, ima na čemu da spava, te prolaznike na trgu celu noć ućutkivali da ne bude Davora, da se malo odmori.

Potom je stigao i šator, pa i automobil u kojem je Davor povremeno spavao. Tako je nastao “Davidov trg” ili “Trg uzbunjivača”, kako ga je jednom prilikom nazvao hrvatski advokat Anto Nobilo.

Danima je spavao na trgu, da bi 15. oktobra šator i automobil bili uklonjeni s trga, na kome je ostalo Davidovo srce, skulptura uzdignute pesnice i natpis Davidov trg, kao simboli pobune i otpora.

-“ Stojim ovdje 200 dana. Ne mogu više. Novinari, od sada izjave uzimajte od ubica”, rekao je Davor Dragičević, nekoliko dana nakon protesta pred zgradom Policijske uprave Banjaluka.

Ipak, nije otišao s trga, niti je odustao od pravde i dozvolio da “ubice govore, a pravda ćuti”. Najavio je da će se boriti i dalje, iako ta borba traje, svakodnevno, već skoro deset mjeseci.

U međuvremenu, bilo je podrške, hapšenja, puštanja, bliskih susreta s predsjednikom RS Miloradom Dodikom, podrške iz svih krajeva BiH, i iz inostranstva, ali i podmetanja, lažnih vijesti i razočaranja.

Jedno od razočaranja bila je meteorska pojava, pa odustajanje “međunarodnog advokatskog tima”, od kojeg je uz Davora ostao samo sarajevski advokat Ifet Feraget.

Anto Nobilo, koji je čak dolazio na Trg da s Davorom pije kafu i slika se za medije, na kraju ga je napustio i u medijima iznio činjenice koje advokat ne bi smio javno da otkriva o svom bivšem klijentu.

Hapšenje i zadržavanje u policijskom pritvoru posljednja je u nizu nevolja koje su se sručile na glavu ovom čoveku, ali i nakon izlaska iz policijske zgrade on je poručio da – neće odustati, prenosi “Blic”.