Čim su primijetili da ga nema u hotelu, nastala je opšta uzbuna i čitava beogradska policija dala se u potragu za njim. Kad su ga napokon našli u Šćepovom stanu, gdje je prespavao na kauču, šef njegovog obezbjeđenja ga je „prekorio“ riječima: „Predsjedniče, vama ne priliči da pored hotela spavate na kauču“. Na to mu je Bumedijen odgovorio: „Na kauču? Šta fali kauču? Ja i moj kum smo za vrijeme revolucije tri godine spavali na zemlji pa nam ništa nije falilo. Htio sam da se vidim i opustim u domu svoga kuma i dok sam sa njim ne brinite se za mene“

Foto: Adem Ado Softić

Nekadašnji vođa Fronta nacionalnog oslobođenja Alžira (FLN) Huari Bumedijen, čije je ratno prijateljstvo tokom velike Alžirske revolucije preraslo u kumstvo sa Berancem Stevanom Šćepom Labudovićem, ličnim Titovim fotografom i izaslanikom u Alžir, odakle je tri godine upoznavao svijet sa pravim stanjem na alžirskom ratištu, prilikom jedne zvanične posjete Beogradu, kao predsjednik Alžira i generalni sekretar Pokreta nesvrstanih, iskrao se obezbjeđenju koje se strogo pridržavalo protokola, i na svoju ruku taksijem otišao u Rakovicu da vidi kuma.

Čim su primijetili da ga nema u hotelu, nastala je opšta uzbuna i čitava beogradska policija dala se u potragu za njim. Kad su ga napokon našli u Šćepovom stanu, gdje je prespavao na kauču, šef njegovog obezbjeđenja ga je „prekorio“ riječima: „Predsjedniče, vama ne priliči da pored hotela spavate na kauču“. Na to mu je Bumedijen odgovorio: „Na kauču? Šta fali kauču? Ja i moj kum smo za vrijeme revolucije tri godine spavali na zemlji pa nam ništa nije falilo. Htio sam da se vidim i opustim u domu svoga kuma i dok sam sa njim ne brinite se za mene“.

Huari Bumedijen umro je 1978. a njegov kum Stevan Labudović, koji ga je nadživio skoro četiri decenije, prilikom svake posjete Alžiru obilazio je redovno njegovu vječnu kuću družeći se sa kumovim sjenima na bijelom mermernom kauču alžirskog groblja velikana.

Danas je njihova zajednička vječna kuća – istorija, a neizbrisivi tragovi ljudskosti koje su za sobom ostavili – kauč na kom bi moglo mirno da spava čitavo čovječanstvo…

Adem Ado Softić